Uvod u operativni sustav MS-DOS

Transcription

1 Uvod u operativni sustav MS-DOS Ranko Čelustka OSNOVNE KARAKTERISTIKE...1 DISKOVNI POGONI, DATOTEKE I IMENICI...2 Diskovni pogoni...2 Datoteke...2 Imenici...2 ZADAVANJE NAREDBI...5 Komandna linija i znak javljanja...5 Naredbe...5 DOBIVANJE POMOĆI...6 OSNOVNE DOS NAREDBE...7 Pretraživanje imenika - DIR...7 Brisanje ekrana - CLS...8 Promjena radnog imenika - CHDIR (CD)...9 Kreiranje imenika - MKDIR (MD)...9 Brisanje imenika - RMDIR (RD)...9 Prikaz stabla imenika - TREE...10 Prikaz sadržaja tekstualnih datoteka - TYPE...10 Kopiranje datoteka - COPY...11 Kopiranje imenika - XCOPY...11 Preimenovanje datoteka - RENAME (REN)...12 Brisanje datoteka - DEL...12 Formatiranje diskova - FORMAT...13 Kopiranje disketa - DISKCOPY...14 TEKST EDITOR - EDIT...15 Osnovne karakteristike Operativni sustav je skup programa koji kontroliraju i upravljaju radom računala i omogućuju rad korisničkih programa. MS-DOS (Microsoft Disk Operating System) je jednokorisnički operativni sustav koji omogućuje jednozadaćni rad. To znači da samo jedan korisnik računala istovremeno može izvršavati samo jedan program. Izuzetak je štampanje s naredbom print koje se može obavljati istovremeno s izvršavanjem nekog drugog programa. Operativni sustav se učitava u radnu memoriju svaki puta kada uključimo računalo ili ga resetiramo pritiskom na tipku reset ili pritisnemo tipke CTRL+ALT+DEL. Postupak započinje izvršavanjem programa iz ROM memorije. Ako je disketa u disketnoj jedinici i sadrži rutinu za punjenje (boot record), ona se učitava u memoriju i predaje joj se kontrola. Rutina za punjenje traži datoteke IO.SYS i MSDOS.SYS i učitava ih u memoriju. Kontrola se zatim predaje IO.SYS programu. Ako ove dvije datoteke ne postoje, na disketi će se pojaviti poruka: Non system disk Replace and press any key. Ako se to dogodi moramo zamijeniti disketu sistemskom disketom, ili izvaditi disketu i podići operativni sustav s diska. Slijedi proces konfiguriranja sustava, prilikom kojeg se iz osnovnog imenika sistemskog diska čita datoteka CONFIG.SYS u kojoj je, između ostalog, navedeno koje dodatne upravljačke programe (device driver) treba učitati. Na kraju se učitava komandni procesor COMMAND.COM i izvršavaju naredbe iz datoteke AUTOEXEC.BAT. Ranko Čelustka 1

2 U pravilu se operativni sustav učitava s čvrstog diska koji sadrži rutinu za punjenje i sve spomenute datoteke. Proces učitavanja jednak je kao i kod učitavanja s diskete. Učitavanje DOS-a s diskete koristi se u izuzetnim slučajevima (primjerice, kvar diska). Takva disketa naziva se sistemskom i sadrži tri sistemske datoteke (IO.SYS, MSDOS.SYS i COMMAND.COM) kao i najvažnije naredbe (npr. FDISK, FORMAT, ATTRIB, DISKCOPY, itd.). Sistemsku disketu možemo dobiti formatiranjem naredbom format a: /s i kopiranjem najvažnijih naredbi. Diskovni pogoni, datoteke i imenici Diskovni pogoni Diskovnih pogona obično ima u računalu više i raznih su vrsta (primjerice, tvrdi disk ili disketna jedinica), a označavaju se slovima A do Z. A i B su oznake disketnih jedinice (obično postoji samo jedna), C je tvrdi disk, dok D može biti CD ROM ili drugi tvrdi disk, itd.. Ove oznake mogu, ali ne moraju, odgovarati fizičkim uređajima. Mogu se odnositi samo na dio diska, a u mrežnom radu oznake se mogu odnositi na grupu imenika na računalu koje služi kao poslužilac datoteka (dakle na pogon koji je na nekom drugom računalu). Datoteke Diskovi služe za trajno pohranjivanje informacija. Da bi DOS mogao razlikovati jedan skup podataka od drugog (npr. dva različita programa smještena na disku) međusobno povezani podaci čine jednu datoteku koja ima svoje ime. Dakle, datoteka je skup podataka koji čine jednu cjelinu, a pohranjeni su na disku pod određenim imenom. Kada računalo treba podatke zapisane u datoteci, mora učitati sadržaj datoteke u memoriju. Prema tipu podataka koje sadrže, datoteke mogu biti programske, tekstualne, sistemske, itd. Ime datoteke Puno ime datoteke se sastoji od imena i sufiksa (sufiks = dodatak, nastavak). Sufiks nije obavezan, a od imena je odijeljen točkom (npr. pismo1.txt). Ime datoteke (filename) se sastoji od najviše 8 znakova Dozvoljeni su znakovi slova A do Z, brojevi 0 do 9 i specijalni znakovi (_, $,!, #, %, i neki drugi). Mala slova a do z prevode se automatski u velika. Sufiks (extension) se sastoji od najviše 3 znaka i služi za prepoznavanje tipa datoteke. Primjerice, sufiksi exe i com označavaju programske datoteke (u strojnom jeziku), doc i txt tekstualne datoteke, pas datoteke s Pascal programima, itd. Ime datoteke mora biti jedinstveno, tj. u jednom imeniku ne mogu postojati dvije datoteke s istim imenom, ali je jednako ime datoteka moguće ako datoteke pripadaju različitim imenicima. Ime datoteke treba odabrati tako da nas podsjeća na to što datoteka sadrži. Imenici Ovisno o veličini, na disku može biti smješten veliki broj datoteka. Popis datoteka na disku čuva se u posebnoj datoteci koja se zove imenik ili direktorij. Imenik (directory) je posebna vrsta datoteka koja sadrži sve potrebne podatke (ime, veličina, adresa na disku, itd.) o drugim datotekama, bez kojih nije moguće pronaći neku datoteku na disku. Na svakom disku postoji barem jedan imenik. Bilo bi nepraktično kada bi postojao samo jedan imenik s imenima svih datoteka. Obično su datoteke svrstane po nekom kriteriju u grupe (primjerice slike s ljetovanja, pisma, referati, Pascal programi, itd.) i za svaku grupu postoji poseban imenik. Tako dobivamo više imenika, od kojih svaki sadrži određenu grupu datoteka. Svaki imenik ima svoje ime koje nam obično ukazuje na to koje mu datoteke pripadaju (npr. imenik se može zvati ljeto99, što bi moglo značiti da smo u njega pohranili slike s ljetovanja godine). Na početku je rečeno da je imenik u stvari datoteka. Datoteke u popisu imenika mogu biti obične datoteke ili drugi imenici. Na taj način nastaje hijerarhijski organizirana struktura datoteka, koja po obliku podsjeća na stablo i zato se zove stablo imenika (directory tree). Slika 2.1 prikazuje jedno takvo stablo. 2 Ranko Čelustka

3 Korijenski imenik, podimenici, roditeljski imenik Svaki disk ima barem jedan imenik. Kada se formatira disketa ili tvrdi disk, MS-DOS stvara imenik koji se zove korijenski imenik (root directory), a označava se obrnutom kosom crtom: \. To ime (\) rezervirano je samo za korijenski imenik. Svi ostali imenici stvaraju se, prema potrebi, kasnije (naredbom md) i oni su podimenici (subdirectory) korijenskog imenika. U užem smislu pojam podimenik označava A:\ +---DOC REFERAT1.TXT REFERAT2.TXT +---PISMA A1.TXT IVAN1.TXT +---ZADACE A1.TXT +---IGRE +---SAH REZULTAT.TXT CHESS.EXE da je neki imenik ispod drugog, tj. govori o odnosu dva imenika. Primjerice, imenik sah podimenik je imenika igre (slika 2.1). Pojam roditeljski imenik označava da je neki imenik iznad drugog. Primjerice, imenik doc je roditeljski imenik za imenike pisma i zadace (slika 2.1). Imena imenika Imenici imaju imena poput datoteka, tj. do osam znakova iza kojeg može slijediti točka i još do tri znaka koji čine sufiks. Znakovi koje možemo upotrijebiti su slova A do Z, znamenke 1 do 9 i specijalni znakovi: _, ^, $,,!, #, %, &, -, {, }, (, ). Ime ne smije sadržavati razmake. Dva podimenika koja pripadaju istom imeniku ne smiju imati ista imena. Međutim, ako ne pripadaju istom imeniku, mogu imati ista imena. Isto se odnosi i na datoteke (npr. datoteke A1.TXT na slici 2.1). Slika 1 Stablo imenika s datotekama Staza Samo na temelju imena datoteke DOS ne može pronaći datoteku na disku. Radi se zapravo o tome da je adresa neke datoteke na disku zapisana u imeniku kojem datoteka pripada. Kako je i imenik datoteka i njegova adresa (mjesto na disku) zapisana je u nekom drugom imeniku. Imenik se može nalaziti na bilo kojem mjestu na disku. Jedino korijenski imenik ima uvijek istu adresu. Zato DOS treba prvo u korijenskom imeniku naći adresu imenika u kojem se nalazi adresa slijedećeg, sve dok se ne nađe imenik s traženom datotekom. Popis imenika koji treba na taj način pretražiti da se dođe do tražene datoteke naziva se staza. Zbog toga treba, kada želimo načiniti neku radnju s datotekom, osim imena datoteke, navesti i ime pogona i stazu kojom dolazimo do nje ako krenemo stablom imenika od korijenskog imenika. Na gornjem primjeru stabla imenika možemo vidjeti datoteku a1.txt koja pripada imeniku pisma. Da odredimo o kojoj je datoteci riječ, moramo navesti ime pogona i stazu: a:\doc\pisma\a1.txt. U ovom primjeru staza nam kaže da u korijenskom imeniku treba pronaći adresu imenika doc, u kojem je adresa imenika pisma, a u imeniku pisma je adresa datoteke a1.txt. Isto vrijedi i za imenike. Nije dovoljno navesti samo ime imenika, već je potrebno navesti ime pogona i stazu. Primjerice, imenik sah s gornje slike određen je s: a:\igre\sah. Treba napomenuti da je prvi znak \ ime korijenskog imenika, a ostali znakovi \ samo odvajaju pojedina imena. Svaka staza koja započinje od korijenskog imenika (\) zove se apsolutna staza. Radni pogon, radni imenik, relativna staza Da bi se ubrzao proces traženja neke datoteke ili imenika, DOS pamti adresu tzv. radnog imenika (engl working directory). Radni imenik je početno korijenski imenik, a naredbom cd (npr. cd a:\igre\sah) može se odrediti da bilo koji imenik bude radni imenik. Na svakom pogonu jedan je imenik radni imenik. Postojanje radnog imenika omogućuje da umjesto apsolutne staze koristimo relativnu stazu. Relativna staza počinje od radnog imenika. Primjerice, apsolutna staza za datoteku chess.exe (vidi gornju sliku) je a:\igre\sah\chess.exe. Ako je radni pogon a: i radni imenik \igre, relativna staza za datoteku chess.exe je sah\chess.exe. U tom slučaju, ako želimo obrisati datoteku Ranko Čelustka 3

4 chess.exe, biti će dovoljno napisati del sah\chess.exe umjesto del a:\igre\sah\chess.exe. Oznaka radnog imenika u DOS-u je. (točka). Imenik kojem radni imenik pripada, naziva se roditeljski imenik i označava s.. (dvije točke). Ove oznake često se koriste pri pisanju relativne staze. Primjerice, spomenutu datoteku chess.exe ćemo obrisati naredbom del..\igre\sah\chess.exe ako je radni imenik a:\doc. Ovu relativnu stazu treba shvatiti ovako: "Vrati se jedan imenik gore, a zatim preko imenika igre dođi u imenik sah, a tu je datoteka chess.exe". Kako bi se izbjeglo navođenje imena pogona ispred staze, jedan pogon na računalu je tzv. radni pogon (engl. current drive). Svaki puta kada se izostavi ime pogona pretpostavlja se da se misli na radni pogon. Radni pogon se mijenja tako da otipkamo ime pogona, dvotočku i pritisnemo tipku ENTER. Ako izdamo neku DOS naredbu koja se odnosi na datoteke, a navedemo samo ime datoteke (dakle relativnu stazu!), tada će DOS pretpostaviti da se ta naredba odnosi na datoteku koja se nalazi u radnom imeniku radnog pogona. Primjerice, naredba del chess.exe obrisati će datoteku chess.exe u imeniku sah, samo ako je taj imenik radni imenik, a radni pogon a:. U suprotnom DOS ispisuje poruku: File not found (datoteka nije pronađena). U tom slučaju naredba bi trebala glasiti: del a:\igre\sah\chess.exe ili bi relativna staza morala biti napisana drugačije. Slično vrijedi i za naredbe koje se odnose na imenike. Primjerice, ako želimo da radni imenik na pogonu a: bude imenik sah (vidi gornju sliku), možemo izdati naredbu cd sah samo ako nam je radni pogon a: i radni imenik a:\igre. U suprotnom DOS ispisuje poruku Invalid directory (nevažeći imenik) jer smo trebali izdati naredbu cd a:\igre\sah. Iz navedenog slijedi da je praktično za radni pogon i imenik odabrati pogon i imenik u kojem se nalaze datoteke s kojima trenutno radimo, jer u tom slučaju ne moramo pisati apsolutnu stazu već relativnu stazu koja se svodi na ime datoteke ili imenika. 4 Ranko Čelustka

5 Zadavanje naredbi Komandna linija i znak javljanja MS-DOS označava komandnu liniju znakom javljanja (engl. prompt). Primjerice: C:\>_. Trepčuća crtica na početku komandne linije zove se kursor (engl. cursor) i pokazuje mjesto gdje će se pojaviti znak koji otipkamo. U komandnoj liniji pišemo naredbu kojom određujemo što želimo da računalo načini. Znak javljanja može imati različite oblike, ali je uobičajeno da on pokazuje ime radnog pogona i radnog imenika. U gornjem primjeru C:\> označuje da je radni pogon C: i da je radni imenik glavni imenik (\), iza čega je još dodan znak >. Kada u komandnoj liniji napišemo naredbu, ona će biti izvršena (tj. početi će se izvršavati) tek kada pritisnemo tipku ENTER ( ). Pritisak na tipku ESC briše cijeli tekst iz komandne linije. Naredbe Dijelovi naredbe Naredba je uputa računalu koja, kada je zada korisnik računala, uzrokuje izvođenje određene radnje. Naredbe se upisuju s tipkovnice. Svaka naredba ima ime naredbe. Većina naredbi zahtijeva jedan ili više parametara da se odrede objekti na koje se naredba odnosi (npr. ime datoteke ili imenika). Neke naredbe imaju jedan ili više prekidača koji utječu na djelovanje naredbe. Primjerice, naredba cls, koja briše ekran, sastoji se samo od imena naredbe. Naredba del briše datoteku i zahtjeva da se iza imena naredbe navede i objekt na koji se naredba odnosi. Tako, ako želimo obrisati datoteku pismo.txt s diska, moramo napisati del pismo.txt. Prekidač je kosa crta (/) iza koje slijedi jedno slovo ili broj. Prekidač utječe na način djelovanja naredbe. Primjerice, naredba dir ispisuje sadržaj imenika na ekranu (imena datoteka). Međutim, ako je broj datoteka velik, nećemo uspjeti pročitati imena svih datoteka jer se ispisuju velikom brzinom i nestaju s ekrana. Ako upotrijebimo prekidač /p i zadamo naredbu dir /p, ispis će se odvijati s pauzama, ekran po ekran. Ponavljanje naredbi koje su već izvršene Program doskey sastavni je dio MS-DOS-a i omogućava ponavljanje već izvršenih naredbi tako da pamti zadane naredbe i čuva ih u popisu naredbi. Pritisnite tipku sa strelicom! i na ekranu će se pojaviti zadnja naredba. Ako je želite izvršiti, pritisnite ENTER. Prije toga je možete izmijeniti (npr. promijeniti iznos parametra ili prekidača). Ako dva puta pritisnete tipku! na ekranu će se pojaviti predzadnja naredba, nakon trećeg pritiska na tipku! naredba prije toga, itd. Pritisak na tipku " prikazuje slijedeću naredbu u popisu naredbi. Pritisak na tipku F7 prikazuje na ekranu sve naredbe iz popisa. Ako program doskey nije pokrenut prilikom uključivanja računala, možete ga pokrenuti tako da otipkate doskey i pritisnete ENTER. Na ekranu ćete dobiti poruku: DOSkey installed. Postoji još jedan način ponavljanja naredbi: pritiskom na tipku F1 dobiti ćete na ekranu prethodnu naredbu i to slovo po slovo. Ovo radi bez pokretanja programa doskey. Odgovor MS-DOS-a na naredbe Nakon zadane i izvršene naredbe MS-DOS obično na ekranu ispisuje neku poruku. Primjerice, nakon zadavanja naredbe za brisanje ekrana cls ekran će biti obrisan bez neke posebne poruke. Ponekad MS-DOS ispisuje poruku o izvršenoj radnji. Tako će nakon izvršenja naredbe copy, koja kopira datoteku, ispisati na ekranu: 1 file(s) copied. Ranko Čelustka 5

6 Ponekad MS-DOS traži potvrdu neke naredbe. To se obično događa nakon zadavanja potencijalno opasne naredbe, kada postoji opasnost da izgubimo puno podataka (datoteka). Primjerice, ako zadamo naredbu za brisanje svih datoteka u imeniku c:\temp: del c:\temp\*.* MS-DOS ispisuje poruku: All files in directory will be deleted! Are you sure (Y/N)? Ako ne želimo obrisati sve datoteke treba pritisnuti n, a u suprotnom y i pritisnuti ENTER. Ako je naredba pogrešno otipkana dobiti ćemo poruku: Bad command or file name. Vanjske i unutrašnje naredbe Naredbe dijelimo na interne (unutrašnje) i eksterne (vanjske). Interne naredbe MS-DOS smješta u memoriju kada se uključi računalo. To su slijedeće DOS naredbe: BREAK, CHDIR, CLS, COPY, CTTY, DATE, DEL, DIR, ERASE, MKDIR, PATH, PROMPT, REN, RMDIR, SET, TIME, TYPE, VER, VERIFY i VOL. Ostale naredbe su eksterne i smještene su na disku kao programi (imaju sufiks exe ili com). Smještaju se u memoriju tek kada ih zadate. Ako izdamo neku naredbu, DOS će je odmah izvesti ako se radi o internoj naredbi koja se već nalazi u memoriji. Ako se ne radi o internoj naredbi, DOS će potražiti na disku datoteku s imenom naredbe koju smo izdali i sufiksom exe, com ili bat. Traženje se provodi u radnom imeniku i u imenicima koji su navedeni u naredbi PATH. Obično su naredbe MS-DOS-a smještene u imeniku \DOS koji je naveden u naredbi PATH i s pronalaženjem naredbe nema problema. Kada se pronađe odgovarajuća naredbu na disku, ona se smješta u memoriju i izvodi. Ako takav program na disku ne postoji, operativni sustav javlja slijedeću poruku: Bad command or file name. Pokretanje programa Kada želimo pokrenuti program u komandnoj liniji otipkamo njegovo ime. U tom smislu nema razlike između programa i naredbi MS-DOS-a. MS-DOS zatim učitava program sa diska ili diskete u radnu memoriju i računalo počinje izvršavati program. Pritom moramo paziti da nam je radni pogon i radni imenik onaj gdje se nalazi program koji pozivamo. Primjerice, ako želimo pokrenuti program chess.exe (slika 2.1), radni imenik i pogon mora biti a:\igre\sah. U suprotnom, moramo otipkati ne samo ime datoteke, već i stazu. Ako nam je radni pogon C:, moramo prije staze navesti ime pogona (a:\igre\sah\chess). Sufiks nije potrebno pisati. Dakle, ako pozovemo program navodeći samo njegovo ime, DOS će ga potražiti samo u radnom imeniku. DOS naredbom path mogu se navesti i staze do drugih imenika (search path) u kojima će DOS potražiti pozvani program. Obično su to staze do imenika čije se datoteke (programi) često koriste, a najčešće su te staze definirane naredbom PATH u datoteci AUTOEXEC.BAT koja sadrži naredbe koje se izvršavaju automatski nakon uključivanja računala. Dobivanje pomoći Pomoć (engl. help) za sve MS-DOS naredbe možete dobiti ako iza imena naredbe dodate prekidač /?, primjerice del /?. Drugi način dobivanja pomoći je da otipkate help i ime naredbe. Ako otipkate samo help, MS-DOS ispisuje popis svih naredbi. U ovom drugom slučaju u komandnu liniju vraćate se pritiskom na tipke ALT+ F, X. 6 Ranko Čelustka

7 Osnovne DOS naredbe U ovom poglavlju biti će opisane samo naredbe DOS-a koje su neophodne za korištenje računala. To su naredbe: dir, cls, cd, md, rd, tree, type, copy, xcopy, rename, del, i format. Na kraju je opisan i standardni tekst editor koji se isporučuje s DOS-om - Edit. Za svaku naredbu navedena je sintaksa. Ona opisuje kojim redoslijedom treba navesti pojedine dijelove naredbe (ime, parametre i prekidače). Elementi koji su otisnuti masno moraju se napisati upravo onako kako su navedeni. Umjesto ostalih elemenata treba navesti konkretan podatak. Primjerice, umjesto riječi pogon treba navesti ime pogona, umjesto riječi staza treba navesti stvarnu stazu, a umjesto riječi ime_datoteke treba navesti stvarno ime datoteke. Uglate zagrade označavaju dijelove naredbe koji se mogu izostaviti. Oznaka između dva elementa naredbe znači da treba navesti jedan ili drugi. Za naredbe s složenom sintaksom dana je pojednostavljena sintaksa koja sadrži samo osnovne elemente naredbe. Većina primjera odnosi se na imenike i datoteke sa slike 2.1! Pretraživanje imenika - DIR Naredba dir prikazuje popis datoteka i imenika u imeniku. dir [pogon:][staza][ime_datoteke][/p][/w][/a[[:]atributi]][/o[[:]redoslijed]][/s][/b][/l] Pojednostavljena sintaksa: dir [pogon:][staza][ime_datoteke][/p][/w] /p - prekidač kojim se zaustavlja ispis nakon jednog ekrana. Pritiskom na bilo koju tipku ispis se nastavlja. /w - Prekidač kojim se uključuje ispis u širokom formatu (do pet imena datoteka u jednom redu). Zamjenski znakovi Zamjenski znakovi * i? omogućavaju da navedemo grupu datoteka ili imenika koji imaju zajedničke neke znakove u imenu ili sufiksu. Zamjenski znak * zamjenjuje ime, sufiks ili grupu znakova. Zamjenski znak? zamjenjuje samo jedan znak. Slijedeća tablica na primjerima objašnjava njihovu upotrebu. Ime datoteke Objašnjenje *.txt Sve datoteke koje imaju sufiks txt. *.* Sve datoteke. pero.* Sve datoteke koje imaju ime pero. p*.* Sve datoteke koje počinju slovom p.?a*.* Sve datoteke koje imaju slovo a kao drugi znak u imenu.????.* Sve datoteke čije ime ima četiri znaka. *.d* Sve datoteke čiji sufiks počinje znakom d. dir a:\doc Ovom naredbom prikazuje se na ekranu sadržaj imenika \doc na pogonu a:. Na početku prikaza (vidi slijedeću stranicu) je poruka koja kaže da disketa u pogonu a: nema ime (label), naveden je serijski broj i ime imenika čiji je sadržaj prikazan. U prikaz se navode imena datoteka i imenika (označeni su s <DIR> ). Vidljiv je radni imenik (.) i roditeljski imenik (..). Broj pored imena datoteke predstavlja veličinu datoteke u bajtima, iza čega je naveden datum i vrijeme nastanka ili zadnje promjene datoteke. Na kraju je poruka da imenik sadrži 2 datoteke ukupne veličine 26 bajta i da je na disketi slobodno još bajta. Na ekranu vidimo slijedeće: Ranko Čelustka 7

8 Volume in drive A has no label Volume Serial Number is 17F Directory of A:\doc. <DIR> :50... <DIR> :50.. PISMA <DIR> :50 pisma ZADACE <DIR> :50 zadace REFERAT1 TXT :06 REFERAT1.TXT REFERAT2 TXT :06 REFERAT2.TXT 2 file(s) 26 bytes 4 dir(s) bytes free dir a:\doc /w Dodavanjem prekidača /w uključuje se široki ispis. Neki podaci o datotekama i imenicima (veličina, datum, vrijeme) su izostavljeni, pa ispis zauzima manje mjesta, što je praktično ako želim vidjeti što više datoteka na ekranu. Na ekranu vidimo slijedeće: Volume in drive A has no label Volume Serial Number is 17F Directory of A:\doc [.] [..] [PISMA] [ZADACE] REFERAT1.TXT REFERAT2.TXT 2 file(s) 26 bytes 4 dir(s) bytes free dir a:\doc\referat1.* Ovom naredbom želimo prikazati samo datoteke čije ime je referat1, a sufiks može biti bilo koji (zamjenski znak * predstavlja bilo koji grupu znakova). U imeniku a:\doc nalazi se jedna takva datoteka i na ekranu vidimo slijedeće: Volume in drive A has no label Volume Serial Number is 17F Directory of A:\doc REFERAT1 TXT :06 1 file(s) 13 bytes 0 dir(s) bytes free dir A:\ more Ova naredba prikazuje sadržaj korijenskog imenika na pogonu a:. Filterska naredba more upotrebljava se kada ispis neke naredbe zauzima više ekrana i ima jednak učinak kao i upotreba prekidača /p u naredbi dir. Mnoge naredbe taj prekidač nemaju i u tim slučajevima koristi se naredba more. Sintaksa u tom slučaju je: naredba more. dir Ova naredba prikazuje sadržaj radnog imenika. Brisanje ekrana - CLS Naredba cls (CLear Screen) briše ekran. Na obrisanom ekranu ostaje samo znak javljanja i kursor. cls 8 Ranko Čelustka

9 Promjena radnog imenika - CHDIR (CD) Naredba chdir (ili skraćeno cd, change directory) služi za promjenu radnog imenika. Ako naredbu otipkate bez parametara, na ekranu će se ispisati ime radnog imenika. Ovo je obično nepotrebno jer znak javljanja pokazuje koji je radni imenik. cd [pogon:][staza] cd [..] cd \ Radni imenik na radnom pogonu (ime pogona je izostavljeno!) postaje korijenski imenik. cd a:\ Radni imenik na pogonu a: postaje korijenski imenik. cd a:\doc Radni imenik na pogonu a: postaje imenik \doc. cd.. Radni imenik na radnom pogonu postaje roditeljski imenik. cd a:.. Radni imenik na pogonu a: postaje roditeljski imenik. cd..\doc Radni imenik na radnom pogonu postaje imenik doc koji se nalazi ispod roditeljskog imenika. Upotrijebljena je relativna staza koja je ispravna ako je radni imenik imenik igre (slika 2.1). cd doc Radni imenik na radnom pogonu postaje imenik doc. Upotrebljena je relativna staza koja je ispravna ako je radni imenik korijenski imenik (slika 2.1). Kreiranje imenika - MKDIR (MD) Naredba mkdir (ili skraćeno md, make directory) služi za stvaranje novog imenika. Ako pokušamo načiniti imenik koji već postoji, dobivamo slijedeću poruku: Directory already exists. md [pogon:]staza md a:\doc Stvara imenik \doc na pogonu a:. md doc Stvara imenik doc ispod radnog imenika na radnom pogonu. Očito je da moramo voditi računa koji nam je radni pogon i radni imenik (upotrijebljena je relativna staza!). md \doc\zadace Stvara imenik zadace ispod imenika \doc na radnom pogonu. md..\pisma Stvara imenik pisma ispod roditeljskog imenika na radnom pogonu. Naredba će stvoriti imenik \doc\pisma samo ako je radni imenik imenik \doc\zadace prema slici 2.1. Brisanje imenika - RMDIR (RD) Naredba rmdir (skraćeno rd, remove directory) služi za brisanje imenika. Pri tome imenik koji brišete ne smije sadržavati datoteke ili podimenike, a ne smije biti niti radni imenik. rd [pogon:]staza Ranko Čelustka 9

10 rd a:\doc\pisma Briše imenik pisma iz imenika \doc na pogonu a:. rd zadace Briše imenik zadace iz radnog imenika. na radnom pogonu. Radni pogon bi trebao biti a:, a radni imenik doc da se izbriše imenik a:\doc\zadace prema slici 2.1. Prikaz stabla imenika - TREE Naredbom tree crta se stablo imenika na ekranu. tree [pogon:][staza][/f][/a] [/f] uključuje prikaz datoteka [/a] crta stablo pomoću prvih 128 znakova ASCII tablice. tree Crta stablo imenika počevši od radnog imenika na radnom pogonu. tree \ Crta stablo imenika počevši od korijenskog imenika na radnom pogonu. tree d:\ Crta stablo imenika počevši od korijenskog imenika na pogonu d:. tree a: \ /f Crta stablo imenika s datotekama počevši o korijenskog imenika na pogonu a:(kao na slici 2.1). tree a:\doc /f Crta stablo imenika s datotekama počevši od imenika \doc na pogonu a:. tree c:\ more Crta stablo imenika počevši od korijenskog imenika na pogonu c:. Zbog toga što ispis zauzima više ekrana upotrijebljena je filterska naredba more. Prikaz sadržaja tekstualnih datoteka - TYPE Naredba type služi za ispis tekstualnih datoteka na ekranu. Tekstualne datoteke ne sadrže nikakve skrivene kodove kakve obično dodaju u datoteku programi poput Word Perfecta, Worda i sl. Takve datoteke koriste ASCII (American Standard Code for Information Interchange) kod za prikaz teksta. Datoteke toga tipa obično imaju sufiks txt. type [pogon:][staza]imedatoteke type a:\doc\pisma\a1.txt Prikazuje sadržaj datoteke a1.txt koja se nalazi na pogonu a:, u imeniku \doc\pisma. type a:\doc\zadace\a1.txt Prikazuje sadržaj datoteke a1.txt koja se nalazi na pogonu a: u imeniku \doc\pisma. Iako datoteka ima jednako ime kao i u prethodnom primjeru, radi se o drugoj datoteci jer se nalazi se u drugom imeniku. type referat1.txt more Prikazuje sadržaj datoteke referat1.txt. Datoteka je u radnom imeniku (\doc) na radnom 10 Ranko Čelustka

11 pogonu (a:). Sadržaj datoteke ne stane na jedan ekran, pa je upotrijebljena filterska naredba more. Ako želite prekinuti gledanje sadržaja datoteke, pritisnite CTRL+C. Kopiranje datoteka - COPY Naredba copy omogućuje slijedeće: kopiranje datoteke iz jednog imenika ili diska na drugi, kopiranje grupe datoteka korištenjem zamjenskih znakova (* ili?), promjenu imena datoteke istovremeno s kopiranjem, spajanje dvije ili više datoteka u jednu datoteku. copy [/a /b]što[/a /b][+što[/a /b][+...]] [kamo[/a /b]][/v] Pojednostavljena sintaksa: copy što [kamo] Umjesto riječi što treba navesti ime datoteke koju kopiramo, a umjesto riječi kamo treba navesti ime imenika u koji datoteku kopiramo. Po potrebi treba u oba slučaja treba navesti pogon i stazu. Ako ne navedemo kamo kopiramo, datoteka će se kopirati u radni imenik na radnom pogonu. Korištenjem copy naredbe možete slučajno izbrisati datoteku. Naime, ako kopirate datoteku u imenik koji već sadrži datoteku istog imena, sadržaj te datoteke biti će izgubljen, jer MS-DOS zamjenjuje postojeću datoteku novom. Moguće je kopirati datoteku u isti imenik ako joj promijenimo ime. U suprotnom MS-DOS javlja da ne može kopirati datoteku samu na sebe: File cannot be copied onto itself 0 File(s) copied copy a:\doc\referat1.txt a:\doc\zadace Kopira datoteku referat1.txt koja se nalazi na pogonu a: u imeniku \doc na istom pogonu, u imenik \doc\zadace. copy a:\doc\referat1.txt Kopira se ista datoteka kao i u prethodnom primjeru, ali u radni imenik na radnom pogonu (jer nismo naveli kamo želimo navedenu datoteku kopirati). copy \doc\pisma\*.txt c:\pisma Kopira sve datoteke sa sufiksom txt iz imenika \doc\pisma na radnom pogonu, u imenik \pisma na pogonu c:. copy *.txt svi.txt Kopira sve datoteke sa sufiksom txt u radom imeniku na radnom pogonu, u datoteku svi.txt u istom imeniku. Dakle, datoteka svi.txt sadrži tekstove iz svih datoteka u radnom imeniku sa sufiksom txt. copy uvod.txt + pog1.txt + pog2.txt knjiga.txt Kopira sve datoteke spojene znakom + u novu datoteku knjiga.txt. copy a:*.txt b:*.doc Ovom naredbom kopiramo sve datoteke sa sufiksom *.txt iz radnog imenika na pogonu a: u radni imenik pogona b:. Pri tome imena ostaju nepromijenjena, a sufiks se mijenja iz.txt u.doc. Kopiranje imenika - XCOPY Naredba xcopy služi za kopiranje imenika, njegovih podimenika i datoteka. Naredba xcopy je slična naredbi copy, ali omogućuje i kopiranje podimenika zajedno s datotekama. Ranko Čelustka 11

12 xcopy što [kamo][/a /m][/d:datum][/p][/s[/e]][/v][/w] Pojednostavljena sintaksa: xcopy što [kamo][/s][/e] Umjesto riječi što moramo napisati imena datoteka koje želimo kopirati, a po potrebi i pogon i stazu. Umjesto riječi kamo treba navesti ime pogona, ime imenika, ime datoteke ili kombinaciju navedenog. Ako se kamo ne navede, xcopy kopira datoteke u radni imenik. Prekidač /s ćemo upotrijebiti kada želimo kopirati i podimenike ukoliko nisu prazni. Ako se izostavi, xcopy radi samo u okviru jednog imenika, poput naredbe copy. Ako se doda i prekidač /e tada se kopiraju i prazni imenici. Ostali prekidači se rjeđe upotrebljavaju, a njihovo značenje može se potražiti u priručniku ili naredbom help xcopy. xcopy a:\ c:\temp /s /e Ova naredba kopira sve datoteke u korijenskom imeniku na pogonu a: i sve podimenike zajedno s datotekama u c:\temp. Ako izostavimo prekidač /e neće biti kopirani prazni imenici. xcopy a:\doc\*.* c:\tekstovi Ova naredba kopira sve datoteke iz imenika a:\doc u imenik c:\tekstovi. Podimenici se ne kopiraju (jer nema prekidača /s). Ako imenik c:\tekstovi ne postoji xcopy će postaviti pitanje: Does tekstovi specify a file name or directory name on the target (F = file, D = directory)? Odgovorite s F ako želite da sve datoteke budu kopirane u datoteku tekstovi, ili s D ako želite da sve datoteke budu kopirane u imenik tekstovi. Ako želite izbjeći to pitanje dodajte znak \ na kraj, tj. neka naredba glasi: xcopy a:\doc\*.* c:\tekstovi\. U ovom slučaju je jasno da se radi o imeniku tekstovi (taj imenik bit će načinjen). Preimenovanje datoteka - RENAME (REN) Naredba rename (skraćeno ren) služi za promjenu imena datoteke. Syntaksa: ren [pogon:][staza]imedatoteke1 imedatoteke2 imedatoteke2 je novo ime datoteke imedatoteke1. ren a1.txt ante1.txt Ova naredba preimenuje datoteku a1.txt u radnom imeniku u ante1.txt. ren a:\doc\*.txt *.doc Ova naredba mijenja sufikse svih datoteka sa sufiksom.txt na pogonu a: u imeniku a:\doc u doc. Brisanje datoteka - DEL Datoteke koje su nepotrebne treba uklanjati sa diska. Naredba del omogućuje brisanje pojedinačnih datoteka, grupe datoteka, ili svih datoteka u imeniku. Pri tome treba biti vrlo oprezan, jer se nehotice mogu obrisati i datoteke koje su još potrebne. Ako se slučajno obrišu datoteke koje nam trebaju, treba što prije naredbom undelete pokušati obnoviti izbrisane datoteke. Naredba undelete djeluje najbolje ako koristimo program mirror, koji bilježi podatke o izbrisanim datotekama i na taj način omogućuje njihovu rekonstrukciju. U tu svrhu naredba mirror može su uključiti u datoteku AUTOEXEC.BAT. 12 Ranko Čelustka

13 del [pogon:][staza]imedatoteke [/p] [/p] - uključuje pitanje da li smo sigurni da želimo obrisati datoteku. del referat1.txt Ova naredba briše datoteku referat1.txt u radnom imeniku na radnom pogonu. del a:\doc\pisma\a1.txt Ova naredba briše datoteku a1.txt u imeniku \doc\pisma na pogonu a:. del *.txt Ova naredba briše sve datoteku s sufiksom.txt u radnom imeniku na radnom pogonu. del a:\doc\*.* del a:\doc Obje naredbe brišu sve datoteke u imeniku doc na pogonu a. Zbog velike opasnosti da se na ovaj način obrišu i neke datoteke koje zapravo ne želimo obrisati, MS-DOS prije nego što izbriše sve datoteke u imeniku postavlja pitanje: All files in directory will be deleted! Are you shure (Y/N)? (Sve datoteke u imeniku bit će izbrisane! Jeste li sigurni (Y/N)?) Ako smo sigurni da želimo izbrisati sve datoteke odgovaramo s Y (yes), a u suprotnom s N (no). Formatiranje diskova - FORMAT Naredbom format vrši se priprema diska za korištenje pod operativnim sustavom MS DOS. Disk koji nije formatiran ne može se koristiti. Prosječan korisnik rijetko sam formatira tvrdi disk, ali često formatira diskete. Nakon formatiranja disk ili disketa imaju samo korijenski imenik. Ako želimo da disk ili disketa omoguće učitavanje operativnog sustava u memoriju, oni moraju sadržavati rutinu za punjenje i sistemske datoteke IO.SYS, MSDOS.SYS i COMMAND.COM. To se postiže upotrebom prekidača /s u naredbi format. Formatirati se mogu diskovi i diskete koji su već bili formatirani. Pri tom će biti izgubljene sve datoteke koje su prije postojale na disku. Ako su zbog nenamjernog formatiranja izgubljeni podaci, može se pokušati naredbom unformat vratiti izgubljene datoteke. format pogon: [/v[:label]][/q] [/u] [/f:size] [/b /s] format pogon: [/v[:label]] [/q] [/u] [/t:tracks /n:sectors] [/b /s] format pogon: [/v[:label]] [/q] [/u] [/1] [/4] [/b /s] format pogon: [/q] [/u] [/1] [/4] [/8] [/b /s] /v[:label] Određuje ime diska (volume label). /q Vrši brzo formatiranje (quick format). /u Vrši bezuvjetno formatiranje (unconditional format). /f:size Određuje veličinu diskete (npr. 160, 180, 320, 360, 720, 1.2, 1.44, 2.88). /b Rezervira mjesto na formatiranom disku za sistemske datoteke. /s Kopira sistemske datoteke na formatirani disk. /t:tracks Određuje broj staza po jednoj strani diska. /n:sectors Određuje broj sektora na jednoj stazi. /1 Formatira jednu stranu diskete. /4 Formatira K disketu na pogonu visoke gustoće. /8 Formatira osam sektora po stazi na 5.25 disketi. Ranko Čelustka 13

14 Pojednostavljena sintaksa: format pogon: [/s] DOS na kraju formatiranja pita za ime diska (koje nije obavezno zadati): Volume label (11 characters, ENTER for none)?. Upišite ime (volume label) ili samo pritisnite tipku ENTER. OPREZ!!! Naredba format c: je opasna jer briše sve podatke s diska. Radi sigurnosti DOS u slučaju formatiranja tvrdog diska postavlja pitanje: WARNING, ALL DATA ON NON-REMOVABLE DISK DRIVE C: WILL BE LOST! Proceed with Format (Y/N)? Odgovorite s N ako ne želite formatirati tvrdi disk, u suprotnom s Y. format a: Formatira disketu u pogonu a:. Veličina je pretpostavljena veličina za taj pogon. Primjerice, ako se radi o pogonu od 1.44MB (danas je to standardna veličina diskete), formatirati će se diskete istog kapaciteta, bez obzira na stvarni kapacitet diskete. Ova naredba često se koristi kad želimo obrisati sve datoteke i imenike s diskete i ujedno provjeriti stanje diskete (koje je vidljivo iz poruke na kraju formatiranja). format a: /s Formatira se disketa u pogonu a: i kopiraju se sistemske datoteke na disketu. Ovako formatirana disketa služi za učitavanje operativnog sustava. Obično se na takvu disketu kopiraju i najpotrebnije eksterne naredbe (fdisk, format, attrib, diskcopy, itd.). Kopiranje disketa - DISKCOPY Naredbom diskcopy kopira se sadržaj jedne diskete na drugu disketu. Diskete moraju biti jednake veličine. diskcopy [pogon1: [pogon2:]] [/1] [/v] pogon1: određuje gdje se nalazi disketa koju želimo kopirati. pogon2: određuje gdje se nalazi disketa na koju kopiramo. /1 kopira se samo prva strana diska. /v provjerava se ispravnost kopiranja. Ako se izostavi pogon2 tada se pretpostavlja da je radni pogon onaj na koji kopiramo. Ako se izostavi i pogon1 tada se kopiranje vrši na radnom pogonu s izmjenom disketa. diskcopy a: b: Kopira se sadržaj diskete u pogonu a: na disketu u pogonu b:. diskcopy a: a: U disketni pogon a: stavi se disketa koju želimo kopirati (source). DOS nas obavještava kada moramo staviti u isti pogon disketu na koju želimo kopirati (target). Postupak se može ponavljati nekoliko puta. 14 Ranko Čelustka

15 Tekst editor - EDIT Pokretanje programa Edit Program se pokreće tako da se u komandnoj liniji otipka edit i pritisne tipka ENTER. Iza riječi edit može se kao parametar navesti i ime datoteke. Primjerice, edit a:\doc\pismo1.txt otvara već postojeću datoteku pismo1.txt ili, ako istoimena datoteka ne postoji, stvara novu datoteku u navedenom imeniku. Ako ime datoteke nije navedeno, prije spremanja na disk treba zadati ime datoteke. Uvodnu poruku koja se javlja nakon pokretanja treba maknuti pritiskom na tipku ESC. Slika 2.2 Elementi ekrana programa Edit Rad s izbornicima Imena izbornika s naredbama (File Edit Search Options Help) nalaze se na traci izbornika. Pritiskom na tipku ALT odabire se izbornik File. Tipkama sa strelicama ( ili ) odaberite izbornik s kojim želite raditi i pritisnite tipku ENTER, ili pritisnite osvijetljeno slovo (F za File, E za Edit, S za Search, O za Options, H za Help) Tipkama sa strelicama ( ili ) odaberite željenu naredbu iz izbornika. Ako želite u bilo kom trenutku prekinuti rad s izbornicima pritisnite tipku ESC. Unos teksta Prijelaz u novi red: ENTER. Umetanje novog reda ispod kursora: END, pa zatim ENTER. Umetanje novog reda iznad kursora: HOME, CTRL+N ili HOME, ENTER. Brisanje znaka na kojem je kursor: DEL. Brisanje znaka lijevo od kursora: BACKSPACE. Brisanje većeg dijela teksta: označite tekst i pritisnite tipku DEL. Uključivanje i isključivanje pretipkavanja: INSERT (kursor pri tome mijenja oblik). Uključivanje i isključivanje pisanja velikih slova: CAPS LOCK Pisanje velikih (malih) slova: SHIFT + slovo. Slika 2.3 Izbornik File Ranko Čelustka 15

16 Pomicanje kursora po tekstu: tipke sa strelicama ( ) - jedan znak gore, dolje, lijevo ili desno, HOME, END - početak i kraj linije, PAGE UP, PAGE DOWN - jedan ekran gore ili dolje, Ctrl + HOME ili END - početak ili kraj teksta, Ctrl + strelice ( ) - jedna riječ lijevo ili desno, Dijelovi okvira za dijalog Većina okvira za dijalog ima neki od slijedećih elemenata, između kojih se krećete pritiskom na tipku TAB ili SHIFT+TAB (kretanje unatrag): Okvir za tekst u kojeg treba upisati tražene podatke (npr. ime datoteke, imenika i sl.). Okvir s popisom datoteka, imenika i pogona. Tipkama sa strelicama bira se ime iz popisa. Gumb naredbe. Primjerice, gumb OK izvršava naredbu i zatvara okvir za dijalog, dok gumb Cancel znači odustajanje od započete radnje i zatvara okvir za dijalog, a da naredba nije bila izvršena. Pomoću tipke TAB postavite kursor na željeni gumb i pritisnuti tipku ENTER. Gumbe grupe opcija koje se međusobno isključuju, s točkom koja označava trenutno odabranu opciju (u okviru za dijalog Print). Tipkama sa strelicama odabire se odgovarajuća opcija. Okvir za izbor koji može biti uključen ili isključen. Omogućuje izbor više opcija istovremeno. Tipkom TAB odaberite okvir za izbor [ ] i pritisnite RAZMAKNICU. Spremanje teksta na disk/disketu Iz izbornika odaberite: FILE/SAVE (ako je ime već prije određeno), ili FILE/SAVE AS nakon čega se otvori prozor za dijalog u kojem unosimo ime datoteke (može i sa stazom). U slučaju radnje koja bi izazvala gubitak upisanog teksta (primjerice izlaz iz programa) dobiti će te poruku: Loaded file is not saved. Save it now? <Yes> <No> <Cancel> <Help> Odgovorite s Y (yes) ako želite spremiti tekst, s N (no) ako ne želite spremiti tekst. Odaberite Cancel ako želite odustati od započete radnje (ili pritisnite tipku ESC) ili Help za pomoć. Slika 2.4 Okvir za dijalog Save As Otvaranje već postojeće datoteke s tekstom Odaberite FILE/OPEN i u prozor za dijalog upišite tražene podatke ili odaberite jednu od ponuđenih datoteka (tipka TAB služi za kretanje unutar prozora). Ako je prije toga otvorena neka datoteka, treba je prema potrebi spremiti na disk (SAVE) ili će biti izgubljena. Slika 2.5 Okvir za dijalog Open 16 Ranko Čelustka

17 Pisanje novog teksta Ako želite započeti pisati tekst koji će biti pohranjen na disku kao nova datoteka, spremite postojeći tekst i zatim iz izbornika odaberite naredbu FILE/NEW. Označavanje teksta (bloka) Tekst označavamo da bismo ga mogli brisati, premještati ili kopirati. Da bi označili tekst, kursor postavite na željeno mjesto i pritisnite tipku SHIFT + tipku sa strelicom (, ili ). Označeni tekst je druge boje. Oznaka se ukida kada pomaknete kursor bez pritiska na tipku SHIFT. Brisanje označenog teksta Označite tekst i pritisnite tipku DEL. Označeni tekst biti će izbrisan. Slika 2.6 Izbornik Edit Premještanje označenog teksta Premještanje označenog teksta odvija se u tri koraka: Naredbom CUT označeni blok teksta smješta se u zaseban dio memorije - međuspremnik (buffer). Pri tome označeni tekst nestaje s ekrana - briše se. Kursor se postavi na mjesto na koje želite premjestiti tekst. Naredbom PASTE kopira se tekst iz međuspremnika na mjesto gdje je kursor. Tekst u međuspremniku ostaje nepromijenjen sve do nove naredbe CUT, tako da se naredba PASTE može ponoviti više puta. Moguće je koristiti i slijedeće kombinacije tipki: SHIFT + DEL -sprema blok u međuspremnik (CUT), CTRL Y -sprema tekući red u međuspremnik CTRL + Q a zatim Y -sprema ostatak reda lijevo od kursora u međuspremnik. SHIFT + INS -kopira sadržaj međuspremnika na mjesto kursora (PASTE). Kopiranje označenog teksta Za razliku od premještanja, prilikom kopiranja označeni tekst ostaje gdje je bio, a na željenom mjestu dobivamo njegovu kopiju. Kopiranje se odvija u tri koraka: Naredbom COPY označeni blok teksta smješta se u zaseban dio memorije - međuspremnik (buffer). Pri tome označeni tekst ostaje na ekranu. Kursor se postavi na mjesto na koje želite kopirati tekst. Naredbom PASTE kopira se tekst iz međuspremnika na mjesto gdje je kursor. Tekst u međuspremniku ostaje nepromijenjen sve do nove naredbe COPY, tako da se naredba PASTE može ponoviti više puta. Koriste se slijedeće kombinacije tipki: CTRL + INS -blok se sprema u buffer (COPY), SHIFT + INS -kopira sadržaj buffera na mjesto kursora (PASTE). Traženje određenog niza znakova Iz izbornika odaberite naredbu SEARCH/FIND i zatim u okvir za tekst (Find What:) upišite tekst koji želite pronaći. Zatim pritisnite tipku ENTER ili odaberite gumb Ok. Zamjena teksta Iz izbornika odaberite naredbu SEARCH/CHANGE i zatim u okvir za tekst (Find What:) upišite tekst koji treba zamijeniti, a u slijedeći okvir za tekst (Change To:) tekst koji treba zamijeniti navedeni tekst. Tiskanje teksta Iz izbornika odaberite naredbu FILE/PRINT i zatim OK ili CANCEL. Moguće je tiskati samo označeni dio teksta. Ranko Čelustka 17