PC TERMINOLOGIJA PC NIJE BAUK 3

PC NIJE BAUK 3 PC TERMINOLOGIJA 1 PC je skraćenica od Personal Computer, odnosno personalni ili lični računar. Računar je uređaj koji služi za obradu i pohranjivanje podataka. Šta se pod tim podrazumijeva, to zavisi od toga o kakvim se podacima radi. Podaci mogu biti: brojevi, tekst, slika i zvuk. Da bi računar mogao obrađivati sve te tipove podataka, oni moraju biti digitalizovani, tj. predstavljeni u obliku binarnih brojeva (brojeva napisanih pomoću samo dvije cifre - 0 i 1). Osnovna jedinica informacija je, dakle BIT, koji predstavlja jednu binarnu cifru i može imati vrijednost 0 ili 1. Za predstavljanje podataka u računaru koristi se veća jednica, BYTE (bajt), koji u sebi sadrži 8 bita. Bajt izgleda naprimjer: 00000001, 10001001, itd. Za razliku od brojeva napisanih pomoću 10 cifara, bite i bajte je lako realizovati u elektronici kao dva stanja elektronske komponente: 0 - ima struje, 1 - nema struje. Može se izračunati da se pomoću 8 bita može predstaviti 256 različitih brojeva. 032 048 0 064 @ 080 P 096 ` 112 p 033! 049 1 065 A 081 Q 097 a 113 q 034 " 050 2 066 B 082 R 098 b 114 r 035 # 051 3 067 C 083 S 099 c 115 s 036 $ 052 4 068 D 084 T 100 d 116 t 037 % 053 5 069 E 085 U 101 e 117 u 038 & 054 6 070 F 086 V 102 f 118 v 039 ' 055 7 071 G 087 W 103 g 119 w 040 ( 056 8 072 H 088 X 104 h 120 x 041 ) 057 9 073 I 089 Y 105 i 121 y 042 * 058 : 074 J 090 Z 106 j 122 z 043 + 059 ; 075 K 091 [ 107 k 123 { 044, 060 < 076 L 092 \ 108 l 124 045-061 = 077 M 093 ] 109 m 125 } 046. 062 > 078 N 094 ^ 110 n 126 ~ 047 / 063? 079 O 095 _ 111 o 127 Slika 1. Dio tabele ASCII kodova 1

PC terminologija Za predstavljanje brojeva i teksta u računaru koristi se tabela sa 256 znakova po standardu ASCII (American Standard Code for Information Interchange). Naprimjer, ASCII kod za veliko slovo A je 065 (binarno 01000001), za malo slovo a 097, za znak @ 064, itd. Najprostije rečeno, jedan bajt predstavlja jedno slovo, znak, odnosno cifru. Za predstavljanje slike i zvuka koriste se posebni sistemi kodiranja koji se nazivaju FORMATI. Kodiranje je predstavljanje podataka pomoću ASCII brojeva. MEMORIJA je dio računara koji služi za pohranjivanje podataka. Kapacitet memorije, odnosno količina podataka koju memorija može da prihvati, se izražava u bajtima i izvedenim većim jedinicama: kb (kilobajt) 1 kb = 1024 B 10 3 B MB (megabajt) 1 MB = 1024 kb 10 6 B GB (gigabajt) 1 GB = 1024 MB 10 9 B TB (terabajt) 1 TB = 1024 GB 10 12 B CPU je skraćenica od Central Processing Unit, odnosno mikroprocesor. To je dio računara koji služi za obradu podataka. Obrada podataka podrazumijeva sve aritmetičke i logičke operacije koje se nad podacima mogu izvršiti. Ako se radi o brojevima, obrada podataka je proračun; obrada teksta je korištenje računara kao pisaće mašine; obrada slike je crtanje pomoću računara, itd. INSTRUKCIJA je naredba koju moramo zadati računaru da bi računar izvršio neku radnju. PROGRAM je niz instrukcija, navedenih određenim redoslijedom i pohranjenih u memoriju pod određenim imenom. Pokretanjem programa se sve memorisane instrukcije izvršavaju onim redoslijedom kojim su navedene u programu. SOFTWARE (softver) čine svi podaci koje računar obrađuje ili pohranjuje, te svi programi za rad sa tim podacima. HARDWARE (hardver) čine sve fizičke komponente računara: kablovi, tranzistori, integrirana kola, štampane ploče, monitori, tastature, štampači i dr. Razlika između hardvera i softvera se može objasniti na analogiji sa knjigama: Papir i mastilo su harder, a riječi, rečenice i ukupna ideja knjige čine softver. Računar bez softvera je kao knjiga sa praznim stranicama. Da bi se računar mogao koristiti potreban je softver, baš kao što su potrebne riječi da bi knjizi dale određeno značenje. 2

PC NIJE BAUK 3 HARDWARE 2 PC računari su se pojavili krajem sedamdesetih godina. Jedan od prvih i najpopularnijih personalnih računara je bio APPLE II, kojeg je 1977. proizvela firma Apple Computer. Početkom osamdesetih počela je nagla ekspanzija novih modela računara i operativnih sistema. 1981. IBM je izbacio na tržište svoj prvi personalni računar, poznat kao IBM PC. IBM PC je brzo postao neka vrsta standarda, tako da se većina proizvođača prilagodila tom standardu. Jedna od nekoliko kompanija koje su ostale na tržištu kao konkurencija IBM-u je Apple Computer, koja je do danas ostala glavni konkurent IBM-u. Ostale kompanije, mahom sa Dalekog istoka, su se prilagodile dominaciji IBM-a tako što su počele sa proizvodnjom jeftinih "klonova", odnosno računara koji su u osnovi bili identični IBM PC-ju, i bili su u mogućnosti koristiti isti software, jer su koristili iste mikroprocesore. Danas IBM nema više dominaciju na tržštu PC-ja, a mnoge inovacije IBM-a tržište nije prihvatilo (MCA arhitektura sabirnice, OS/2 operativni sistem itd.). Danas je svijet PC-ja podijeljen na Apple Macintosh i PC računare. Apple Macintosh računari su zasnovani na Motorola mikroprocesorima, a PC (IBM i klonovi) su zasnovani na nekom od Intel mikroprocesora. Iako je osnovna karakteristika PC-ja da je on jednokorisnički sistem, sve češće se PC računari povezuju u računarske mreže (Computer Network), koje omogućuju da se resursi računara dijele na više korisnika u mreži (naprimjer zajednički diskovi, štampači, modemi i sl.). PC računar se sastoji od sljedećih komponenti: Mikroprocesor Osnovna ploča sa BIOS-om RAM memorija Grafička kartica Disk Monitor Tastatura i miš Kućište sa napojnom jedinicom Osim navedenih komponenti, koje su neophodne, PC se može proširiti i drugim komponentama: mrežna kartica, faks-modem, zvučna kartica, i sl. Mikroprocesor je silikonski čip koji je u stanju izvršavati instrukcije. Mikroprocesori se mogu podijeliti po dva kriterija. 3

MS-DOS Prvi kriterij je "Bandwidth", odnosno broj bita koje se obrađuju u jednoj instrukciji ("Bit", odnosno binarna cifra - 0 ili 1, je najmanja jedinica informacije). Tako mikroprocesori mogu biti 16-bitni, 32-bitni, 64-bitni. Drugi kriterij je brzina mikroprocesora. Mjeri se megahercima (MHz) i određuje broj instrukcija koje mikroprocesor može izvršiti u jedinici vremena. U oba slučaja, veći broj predstavlja snažniji mikroprocesor. Naprimjer, 32-bitni mikroprocesor na 50 MHz je snažniji od 16-bitnog na 25 MHz. Slika 2. Mikroprocesor Najpoznatiji proizvođači mikroprocesora za PC računare su: Intel, AMD i Cyrix. Intel mikroprocesori koji se danas koriste su Celeron, Pentium III i Pentium IV. Ovi mikroprocesori se proizvode sa različitim brzinama, a gornja granica se stalno pomjera. Trenutno najkvalitetniji procesori rade na brzinama većim od 1GHz. Osim njih, koristili su se i 8086, 80286, 80386 i 80486, Pentium, Pentium Pro, MMX, ali se ti mikroprocesori više ne proizvode. Svi ovi mikroprocesori su kompatibilni unazad, tj. snažniji modeli mogu izvršavati programe dizajnirane za slabije mikroprocesore. Cyrix je američka kompanija osnovana 1988. godine. Njihovi mikroprocesori su nešto jeftiniji od Intelovih. Neke procesore su proizvodili zajedno sa IBM-om, pa se u nazivu procesora nekad nalazi IBM, a nekad Cyrix. Zanimljivo je što se uz stvarnu brzinu rada mikroprocesora, uz oznaku modela daje i uporedna brzina sa Intel procesorom; naprimjer 6x86 166+ radi na 120 MHz, ali daje performanse veće od Intel Pentiuma na 166 MHz. Glavna odlika ove kompanije i procesora koje je proizvodila jeste niska cijena kojom su osvojili dio tržišta, ali ipak nisu uspjeli da se održe u utrci sa Intelom. AMD (Advanced Micro Devices) takođe proizvodi mikroprocesore sa arhitekturom sličnom Intelovim modelima, a najpoznatiji su modeli K5 (u rangu Intel Pentiuma), K6 (u rangu Intel Pentium MMX procesora) i K7. AMD procesori su nešto jeftiniji od Intel-ovih, ali su im i performanse nešto niže. 4

Motorola Inc. je jedan od vodećih proizvođača mikroprocesora za Apple Macintosh računare i Silicon Graphics radne stanice. 1993. godine, Motorola je u saradnji sa Apple Computer i IBM dizajnirala mikroprocesor PowerPC, koji može da izvršava i programe kreirane za PC i programe za Macintosh. Osnovna ploča (Motherboard) služi za smještaj ostalih komponenti. Izbor osnovne ploče je ograničen mikroprocesorom, tj. za svaki mikroprocesor se proizvodi poseban tip PC NIJE BAUK 3 osnovne ploče. Neke osnovne ploče podržavaju istovremeno korištenje više mikroprocesora. Na osnovnoj ploči se nalazi i sabirnica koja služi za povezivanje komponenti računara. Sabirnica se sastoji od slotova u koji se ubacuju kartice za proširenje. Sabirnica može biti 8, 16 i 32-bitna, a danas su najviše u upotrebi ISA (16-bitna) i PCI (32-bitna). Na novijim pločama se nalazi i AGP slot, koji služi isključivo za postavljanje grafičkog adaptera. Razvoj osnovnih ploča ide zajedno sa mikroprocesorima, jer osnovna ploča mora da podržava i prati rad mikroprocesora. BIOS (Basic Input Output System) je poseban set čipova na osnovnoj ploči u koji se moraju unijeti podaci o komponentama koje su ugrađene u računar. Te podatke unosi onaj koji sklapa računar od komponenti, jer je za podešavanje BIOSa potrebno bolje poznavanje hardvera. Komponente sa oznakom "Plug and Play" su tako dizajnirane da ih BIOS i operativni sistem mogu sami prepoznati kada se te komponente povezuju sa računarom. RAM (Random Access Memory) Radna memorija, odnosno fizička memorija u unutrašnjosti računara. Termin "radna" se koristi da bi se napravila razlika od vanjske memorije, odnosno diskova. Računar može manipulirati samo sa podacima koji se nalaze u radnoj memoriji. Svaki program koji se pokrene mora se prvo kopirati sa diska u radnu memoriju. Količina radne memorije je veoma važna, jer određuje koliko programa se može pokrenuti istovremeno i koliko podataka može biti trenutno na raspolaganju datom programu. Radna memorija može da pamti podatke samo dok je računar uključen, odnosno čim se računar isključi, sadržaj radne memorije se briše. Slika 3. Osnovna ploča Slika 4. RAM memorija Savremeni PC računari su obično opremljeni sa 32 ili više MB RAM memorije. Koliko RAM memorije je potrebno, to zavisi od softvera koji će se koristiti. Naprimjer, za MS DOS programe dovoljan je i 1 MB, dok se neke Windows 95 ili 5

MS-DOS Windows NT aplikacije ne mogu pokrenuti ako PC nema 32, 64 MB ili više radne memorije. Osim kapaciteta, važna osobina RAM memorije je i brzina na kojoj radi. To je u stvari brzina sabirnice na osnovnoj ploči, koja može biti 66, 100 ili 133 MHz. Naprimjer, PC100 memorija se može koristiti samo na osnovnoj ploči čija sabirnica radi na 100 MHz. Grafički adapter je komponenta računara koja omogućuje kreiranje slike na monitoru. Svaki adapter omogućuje nekoliko načina rada. Dva osnovna načina rada su tekstualni (prikazuje samo znakove iz ASCII seta) i grafički režim rada (može prikazati bilo koju bit-mapiranu sliku). U grafičkom režimu rada, moguć je prikaz slike u različitim rezolucijama (broju tačaka od kojih se sastoji slika po jedinici površine) i sa različitim brojem boja. Većina modernih grafičkih adaptera sadrži vlastitu memoriju, tako da se RAM rastereti od memorisanja slike. Osim toga, neki adapteri imaju i vlastiti koprocesor, koji preuzima dio posla od mikroprocesora za grafičke kalkulacije, čime se mikroprocesor rasterećuje, rad ubrzava, pa se ovi adapteri zovu "Graphics accelerators". Grafički adapteri koji se danas najviše koriste su SVGA, sa 4, 8, 16 ili 32 MB RAM memorije. Često se grafički adapter integriše u osnovnu ploču, tako da umjesto vlastite memorije koristi dio RAM memorije; naprimjer, ako PC ima 64 MB radne memorije, a grafički adapter je integrisan na osnovnoj ploči, PC će koristiti 56 MB za RAM, a 8 MB za grafički adapter. Na nekim osnovnim pločama se ovaj odnos može podešavati iz BIOS-a. Disk služi za trajno pohranjivanje podataka, i za razliku od RAM memorije, za to mu nije potrebno stalno napajanje energijom. Koriste se magnetni i optički diskovi. Slika 5. Disketa Magnetni diskovi rade na istom principu kao i audio i video trake, samo što je medij za Slika 6. Tvrdi disk pohranjivanje podataka u obliku okruglog diska, a ne u obliku trake. Na magnetni disk se podaci mogu snimiti, brisati i čitati. Koriste se dvije vrste magnetnih diskova: Disketa (Floppy Disk): Prenosivi medij kapaciteta 1.44 MB, Tvrdi disk (Hard Disk): Hermetički zatvoren disk koji se nalazi u kućištu računara. 2 do 20 puta brži od diskete, a kapaciteti se kreću od 20 MB do nekoliko desetina GB. Po načinu komunikacije sa mikroprocesorom i memorijom mogu biti IDE (sporiji i jeftiniji) i SCSI (brži i skuplji) 6

PC NIJE BAUK 3 Optički diskovi memorišu podatke tako što se buše mikroskopska udubljenja na plastičnom mediju pomoću lasera. Za čitanje podataka koristi se laserski zrak koji detektuje udubljenja prema refleksiji. Optički diskovi imaju veći kapacitet od magnetnih, ali su sporiji. Najčešći su: CD ROM (Compact Disc Read-Only Memory): Dimenzija istih kao i audio Compact Disc; Podaci koji su fabrički snimljeni na CD ROM se ne mogu mijenjati ili brisati, tj. služe samo za čitanje. CD čitač može reprodukovati i audio CD. CDR: (Compact Disc Recordable) Diskovi na koje se podaci mogu zapisati jedanput, a zatim se koriste kao CD ROM. CDRW: (Compact Disc Rewritable) Diskovi na koje se podaci mogu zapisati i obrisati više puta, a zatim se koriste kao CD ROM. Nešto su skuplji od praznih CDR-medija, a imaju isti kapacitet. Za zapisivanje podataka na CDR/CDRW služe posebni uređaji, koji se u PC ugrađuju kao i CD ROM čitač. DVD: (Digital Video Disc) Disk prvobitno namijenjen za pohranjivanje digitalnog video-zapisa visoke kvalitete, može se koristiti i za zapisivanje podataka (do 17 GB na jednom disku). Uređaj koji može čitati DVD može se koristiti i za čitanje sa CD ROM/R/RW diskova. Kombinacija optičkih i magnetnih diskova koristi laserski zrak za precizniji rad magnetne glave, a podatke memoriše na istom principu kao kod magnetnog diska. Monitor služi za prikazivanje rezultata obrade podataka. Važna karakteristika monitora je njegova veličina. Ona se izražava kao i kod TV aparata, u veličini dijagonale ekrana. Najčešća veličina PC monitora je 15" (inča), odnosno 37 cm, a postoje i veći monitori, od 17, 19 ili 21 inča. Postoje monitori sa katodnom cijevi (CRT) ili ravni monitori sa tečnim kristalom (LCD) koji su i nekoliko puta skuplji. Rezolucija monitora je broj tačaka od kojih je sastavljena slika po jedinici površine. Koriste se sljedeće rezolucije; 640x480, 800x600, Slika 7. CD ROM Slika 8. Monitor 1024x768, 1280x1024 i 1600x1200. Rezolucija koja se može prikazati na ekranu sa datim brojem boja, osim od monitora, zavisi i od grafičkog adaptera. Broj nijansi boja, rezolucija i frekvencija slike se mogu podešavati iz operativnog sistema, i treba ih podesiti na najveće moguće vrijednosti, ali da to ne usporava rad računara. Naprimjer, za monitor od 15" optimalna je rezolucija od 800x600, sa 16-bitnom bojom na 85 ili više Hz. 7

MS-DOS Monitor se može napajati posebnim kablom (iz posebne utičnice), ali i iz centralne jedinice (kućišta računara), zavisno od toga kakvim je kablom za napajanje opremljen. Ako se monitor napaja iz kućišta, nije potrebno posebno isključivati monitor, jer se jednim prekidačem uključuju i isključuju i računar i monitor. Tastatura i miš su standardni ulazni uređaji. Tastatura služi za unos teksta i brojeva, a miš i njemu slični uređaji (trackball i touchpad) služe za izbor grafičkih elemenata programa. Slika 9. Tastatura Slika 10. Miš Mrežna kartica služi za povezivanje dva ili više računara u računarsku mrežu. Računari vezani u mrežu mogu međusobno razmjenjivati podatke, tj. mogu koristiti zajedničke diskove, štampače, modeme... Fax-modem je uređaj koji omogućuje povezivanje dva računara putem telefonske linije. Takođe, PC sa fax-modemom može razmjenjivati poruke (i slati i primati) sa običnim telefaksom ili sa drugim PC-jem. Fax-modem takođe služi i za spajanje na Internet preko obične telefonske linije. Zvučna kartica PC ima ugrađen mali zvučnik, ali je zvuk sa njega lošeg kvaliteta, otprilike kao na srednjim talasima na radiju. Da bi PC mogao proizvesti stereo zvuk visoke kvalitete, potrebno je ugraditi zvučnu karticu. Stereo zvuk je važan kod računarskih igara (koje tek tada daju puni ugođaj), ili za multimedijalne programe, naprimjer enciklopedije ili obrazovni softver. Da bi se slušao zvuk sa ove kartice, potrebne su slika 11. Zvučna kartica slušalice ili posebni zvučnici sa pojačalom. PC sa CD ROM uređajem, zvučnom karticom i zvučnicima, te odgovarajućim softverom, može zamijeniti muzički centar, jer svaki CD ROM uređaj može reprodukovati i audio CD, čak i bez zvučne kartice (sa prednje strane ima priključak za slušalice i potenciometar za podešavanje glasnoće). 8

PC NIJE BAUK 3 TV kartica Pomoću ove kartice na monitoru PC-ja se može gledati TV program, ili se slika koju kreira PC može prikazati na TV-u ili snimiti na video. Postoji i FM radio kartica, koja služi za prijem radio programa. Na računar se mogu priključiti razni periferni uređaji, od kojih je najčešći štampač (printer). Danas se najviše koriste matrični, ink-jet i laserski štampači; mogu biti crno-bijeli i kolor, te mogu štampati na različitim formatima papira (A4, A3, A2). Matrični štampač ima valjak kao pisaća mašina, te glavu za štampanje sa 9 ili 24 iglice koje udaraju po papiru preko mastiljave trake (Ribbon) i tako ostavljaju trag. Ovi štampači su najjeftiniji, ali imaju najlošiji otisak i najsporiji su (2-3 minute za 1 stranicu A4 formata). Ink-jet štampač takođe ima valjak, ali se u glavi za štampanje ne nalaze iglice, nego mlaznice, koje raspršuju tečnu tintu (crnu ili u bojama) po papiru. Tinta se pakuje u Cartridge (kertridž). Ovi štampači su cijenom i kvalitetom optimalno rješenje za štampanje dokumenata manjeg obima, od nekoliko stranica. Laserski štampači rade na istom principu kao i kopir aparati. Imaju bubanj od specijalnog materijala, koji se laserskim zrakom naelektriše i tako na sebe preuzima sitni prah (toner). Prah se zatim utiskuje na papir i peče na temperaturi od 150-200 C, pa je papir po izlasku iz štampača topao. Laserski štampači daju najkvalitetniji otisak, najskuplji su i najbrži (6-12 stranica u minuti). Skener (Scanner) služi za digitalizaciju slike, odnosno prenošenje fotografije ili crteža u memoriju računara, gdje se ta slika može dalje obrađivati. Postoje ručni i stolni skeneri. Ručnim skenerom se prelazi preko slike koja je na stolu, a stolni skener izgleda kao gornji dio kopir aparata. Slika 12. Scanner Slika 13. Različite vrste kućišta 9

MS-DOS OPERATIVNI SISTEMI 3 Svi programi za računare se mogu podijeliti na dvije velike grupe: operativni sistemi i aplikacije. Operativni sistem je skup programa koji služe za upravljanje hardverom, manipulaciju podacima i komunikaciju između čovjeka i računara. Postoje dvije vrste operativnih sistema: operativni sistemi sa komandnom linijom i C:\>_ Slika 14. MS DOS prompt grafički operativni sistemi. Kod operativnih sistema sa komandnom linijom komunikacija sa računarom se vrši unošenjem tekstualnih naredbi. Primjer ovakvog operativnog sistema je MS DOS. MS DOS je skraćenica od Microsoft Disk Operating System. Posljednja verzija ovog operativnog sistema je 6.22. Poslije toga nije bilo novih verzija, jer su od 1995. godine razvijani isključivo grafički operativni sistemi. MS DOS prompt je signal da PC koristi MS DOS operativni sistem, te da je spreman za unošenje naredbi. Za korištenje ovih operativnih sistema potrebno je pamtiti naredbe koje se unose sa tastature. 10

PC NIJE BAUK 3 Kod grafičkih operativnih sistema komunikacija korisnik-računar se odvija preko grafičkih objekata na ekranu koji se nazivaju ikone. Korisnik više nema potrebe da pamti puno naredbi nego se kompletan rad zasniva na korištenju miša i pravilno korištenje jednostrukog (single click), odnosno dvostrukog (double click) klika mišem na ikonu prikazanu na ekranu. Osnovna karakteristika ovih operativnih sistema je GUI. GUI je skraćenica od Graphic User Interface, što bi u prevodu značilo Grafički Korisnički Interfejs. Jedan od prvih Slika 15. Windows OS grafičkih operativnih sistema koji se pojavio za PC računare je Windows 95. Preteča Windows 95 operativnog sistema su bili Windows 3.11 koji nije bio potpun operativni sistem, jer da bi se instalirali na računaru je morao već postojati instaliran MS DOS operativni sistem. Nakon Windows 3.x pojavili su se Windows 95. Windows 95 je imao dosta nedostataka (npr. veličina particije na tvrdom disku bila je ograničena na 2 GB, podrška za Internet se morala naknadno instalirati, itd.). Ti nedostaci su postepeno otklanjani razvojem novijih verzija. Do sada je najdorađenija verzija Windows 98 SE (Second Edition), koja u sebi ima ugrađeno sve što nedostaje u Windows 95: Internet Explorer 5, podrška za particije veće od 2 GB, USB, itd. Pored Windows 9x operativnog sistema Microsoft je razvijao Windows NT operativni sistem namijenjen poslovnim okruženjima. Nema velike razlike u izgledu između Windows NT i Windows 9x, ali njihova razlika se ogleda u namjeni i okruženju gdje su mogli da pruže najbolje što mogu. Za razliku od Windows 9x, Windows NT su karakterisali stabilnost, poboljšana sigurnost u radu, mogućnost dijeljenja resursa računara na više korisnika sa različitim privilegijama. Nedostatak Windows NT operativnog sistema je slaba podrška za hardwer tako da je uvijek bilo poteškoća oko instalacije pojedinih uređaja, npr. zvučne karte, scannera, itd. Svoj plan za stvaranje jednog operativnog sistema koji bi imao najbolje karakteristike Windows 9x i Windows NT operativnog sistema Microsoft je pokušao kroz Windows 2000. Ovaj operativni sistem je zadržao kompletnu podršku za hardwer koju je imao Windows 9x, omogućeno je kreira višekorisničkog okruženja na jednom računaru sa različitim privilegijama, poboljšana sigurnost i stabilnost rada operativnog sistema. Nedostatak Windows 11

MS-DOS 2000 je u hardwerskim zahtjevima. Za normalan rad ovog operativnog sistema potrebno je dva ili tri puta više memorije nego što je to potrebno za normalan rad Windows 9x. Nakon Windows 2000 na tržište je izbačen Windows ME koji je predstavljao napredak u odnosu na Windows 9x, ali problem hardwerskih zahtjeva je ostao isti kao i kod Windows 2000. 12

PC NIJE BAUK 3 MS-DOS 4 Kada se uključi PC na kojem je instaliran MS DOS (MicroSoft Disk Operating System) operativni sistem, na monitoru se prvo pojave informacije o grafičkoj kartici, a zatim o BIOS-u. U dnu ekrana se može pojaviti poruka "Press DEL to run SETUP Utility...". To znači da ako se u tom trenutku pritisne tipka Del na tastaturi, pokrenuće se program za podešavanje BIOS-a. Podešavanje BIOS-a nije za početnike, jer može dovesti do oštećenja pojedinih komponenti, ili se u najboljem slučaju može desiti da računar nije svjestan prisustva, naprimjer tvrdog diska. Nakon toga se u gornjem dijelu ekrana pojavi tablica sa podacima o komponentama računara: CPU Type :PENTIUM-S Base Memory : 640K Co-Processor :Installed Extended Memory :15360K CPU Clock :133 MHz Cache Memory : 256K Diskette Drive A :1.44M, 3.5In. Display Type :EGA/VGA Diskette Drive B :None Serial Port(s) :3F8 2F8 2E8 Pri. Master Disk :LBA, Mode 4, 1707MB Paralell Port(s):378 Pri. Slave Disk :None EDO RAM at Rows :0 1 Sec. Master Disk :None Cache Memory :Pipelined Burst Sec. Slave Disk :None Na osnovu ove tablice se može zaključiti koje komponente računar ima. CPU Type je tip mikroprocesora (u ovom slučaju Pentium). CPU Clock je brzina mikroprocesora (ovdje 133 MHz). Zbir brojeva Base memory i Extended Memory predstavlja količinu RAM memorije (640 kb osnovne + 15360 proširene = ukupno 16 MB RAM). Pri. Master Disk je tip i kapacitet tvrdog diska (1,7 GB). Serial Port(s) su adrese serijskih portova - priključaka za periferne uređaje koji korite serijski tip komunikacije (naprimjer miš ili modem). Paralell Port(s) su adrese paralelnih portova - priključaka za periferne uređaje koji korite paralelni tip komunikacije (obično printeri). Nakon toga, PC će pokušati podići operativni sistem prvo sa diskete, a zatim sa tvrdog diska. Ako je u disketnoj jedinici ubačena sistemska disketa, PC će podići sistem s nje, a ako ta disketa nije sistemska, ispisaće se poruka "Non-system disk or disk error. replace and press any key when 13

MS-DOS ready". Treba izbaciti disketu a zatim pritisnuti neku tipku na tastaturi, da bi PC podigao sistem sa tvrdog diska. Zavisno od toga koji se operativni sistem koristi, na ekranu će se zatim pojaviti poruka o podizanju operativnog sistema: "Starting MS-DOS..." ili "Starting Windows 95...". Ako se koristi MS DOS, na ekranu će se nakon nekoliko sekundi pojaviti takozvani MS DOS C:\>_ Slika 16. MS DOS prompt PROMPT. Prompt je signal da računar koristi MS DOS i da je spreman da mu se zada neka instrukcija (naredba). Naredbe se zadaju tako što se otkucaju pomoću tastature (velikim ili malim slovima), a zatim se pritisne tipka Enter. Ne mogu se unositi bilo kakve instrukcije, nego samo MS DOS naredbe. Ako se unese naredba koja ne postoji, ili se pogrešno unese naredba, na ekranu se pojavi poruka "Bad Command or Filename". U tom slučaju treba samo ponovo unijeti naredbu. Kad god se na ekranu nalazi prompt, može se zadati neka od MS DOS naredbi. Slovo C u promptu predstavlja oznaku tvrdog diska. Svaki disk u računaru ima svoju oznaku koja se sastoji od slova abecede i znaka ":". Tako je oznaka za disketu "A:", oznaka za tvrdi disk "C:", te za ostale diskove "D:, E:, F:,...". Računar može imati dvije disketne jedinice, koje onda imaju oznake "A:" i "B:", dok je "C:" oznaka za tvrdi disk, bez obzira koliko disketnih jedinica ima u računaru. U PC se može ugraditi više tvrdih diskova, ili se jedan disk može softverski podijeliti na više dijelova (particija), koji se onda ponašaju kao posebni diskovi. Prvo slobodno slovo se dodjeljuje CD ROM disku. Naprimjer, ako računar ima dva tvrda diska i jedan CD ROM, oznake tvrdih diskova će biti "C:" i "D:", a CD ROM će biti "E:". Istovremeno se može koristiti samo jedan disk, koji se naziva "radni disk", a njegova oznaka se nalazi u promptu. Kad se PC tek uključi, obično je radni disk "C:". Da bi se prešlo sa jednog diska na drugi, tj. da bi se promijenio radni disk, treba otkucati oznaku diska na koji se želi preći i pritisnuti tipku Enter. Da bi se pregledao sadržaj radnog diska koristi se MS DOS naredba DIR. Podaci se na disk mogu snimiti samo u logičkim cjelinama, koje se nazivaju DATOTEKE ili fajlovi (Files). Fajl je skup podataka koji su snimljeni na disk pod određenim imenom. Sadržaj diska je u stvari lista fajlova koji se na tom disku nalaze. C:\>dir Volume in drive C is MS-DOS_6 Volume Serial Number is 2088-3D8C C:\>a: A:\>d: D:\>c: C:\>_ Slika 17. Promjena radnog diska 14

PC NIJE BAUK 3 Directory of C:\ DOS <DIR> 04-08-96 7:44a WINDOWS <DIR> 04-08-96 7:05p UTIL <DIR> 06-04-96 1:11p WINA20 386 9,349 05-31-94 6:22a COMMAND COM 54,645 05-31-94 6:22a AUTOEXEC BAT 575 04-08-96 8:17p CONFIG SYS 537 04-08-96 9:45p 7 file(s) 67,462 bytes 102,662,144 bytes free C:\>_ Slika 18. Sadržaj radnog diska prikazan naredbom DIR Pri određivanju imena fajlova u MS DOS-u se treba pridržavati određenih pravila. Naziv fajla se sastoji iz dva dijela, imena i ekstenzije. Ime može biti od 1 do 8 znakova dužine, ne smije sadržati prazna mjesta niti znakove: \ / : *? " < >, a bira se tako da upućuje na sadržaj tog fajla. Na slici 18 imena fajlova su WINA20, COMMAND, AUTOEXEC i CONFIG. Ekstenzija određuje tip fajla, odnosno vrstu podataka koji se u tom fajlu nalaze: program, tekst, slika, tabela, zvuk, itd. Ekstenzija može imati od 0 do 3 znaka, a od imena se razdvaja tačkom. Na slici 18 ekstenzije su: 386, COM, BAT i SYS. Osim imena i ekstenzije, naredba DIR prikaže još i veličinu fajla u bajtima, te datum i vrijeme kad je fajl kreiran ili kad je sadržaj fajla posljednji put izmijenjen. Na slici 18 se vidi da pored nekih imena (DOS, WINDOWS, UTIL) stoji oznaka <DIR>. To znači da to nisu fajlovi, nego direktoriji. Da bi se mogla shvatiti razlika između fajla i direktorija, treba napomenuti da na jedan disk može stati jako mnogo fajlova, od kojih bi se i pored dobrog izbora imena i ekstenzija teško pronalazio onaj fajl koji je u tom trenutku potreban. Zato se fajlovi grupišu u direktorije, odnosno grupe fajlova. Na slici 19 je simbolički prikazana razlika između fajla i direktorija. Fajl je engleska riječ koja predstavlja fasciklu, odnosno omot za spise. U fasciklu se mogu smjestiti različiti podaci - slike, tabele, tekstovi, itd. Da bi se lakše pronašao fajl koji je u datom trenutku potreban, fajlovi se sortiraju u direktorije, kao kartoteka. Jedan ili više direktorija čine disk. Slika 19. Razlika između fajla i direktorija 15

MS-DOS Svaki disk mora imati jedan, takozvani "osnovni" direktorij. Njegova oznaka je kosa crta "\". Tako je osnovni direktorij na disketi "A:\", a osnovni direktorij na tvrdom disku "C:\". U osnovnom direktoriju se mogu nalaziti fajlovi i drugi direktoriji, koji se takođe mogu dalje granati, tj. sadržati i fajlove i svoje poddirektorije. MS DOS naredbom TREE se može dobiti šema stabla direktorija radnog diska. Puni naziv nekog fajla mora sadržati i imena direktorija kroz koje treba proći da bi se od osnovnog direktorija došlo do direktorija u kojem se taj fajl nalazi. Naprimjer, fajl pod imenom TEXT.DOC koji se nalazi u direktoriju ADOPT sa slike 20 bi imao puni naziv: C:\CATZ\ADOPT\TEXT.DOC. Slično kao što postoji radni disk, tako postoji i radni direktorij, jer se ne može istovremeno koristiti više od jednog Slika 20. Stablo direktorija. Puni naziv radnog direktorija se obično nalazi u direktorija promptu, tako da prompt može izgledati i ovako: "C:\ACROREAD\HELP\>_". Za promjenu radnog direktorija koristi se naredba CD, uz koju treba navesti ime direktorija u koji se želi preći. Za prethodni direktorij koristi se oznaka "..". Ne može se preći u direktorij koji nije direktno vezan sa radnim direktorijem, osim ako se ne navede puni naziv direktorija. U jednom direktoriju ne mogu biti dva fajla istog i imena i ekstenzije. Ako C:\ACROREAD>cd help C:\ACROREAD\HELP>cd.. C:\ACROREAD>cd \3d C:\3D>_ Slika 21. Promjena radnog direktorija imaju isto ime, moraju imati različite ekstenzije i obrnuto. Za manipulaciju fajlovima koriste se MS DOS naredbe COPY, REN, DEL, u kojima se imena fajlova pišu odvojena jednim praznim mjestom, kao u sljedećim primjerima: COPY TEXT.DOC A:\BAUK REN TEXT.DOC TEXT.TXT DEL TEXT.DOC kopira fajl TEXT.DOC iz radnog direktorija u direktorij BAUK na disketi mijenja ime fajlu TEXT.DOC u TEXT.TXT briše fajl TEXT.DOC Uz naredbe za manipulaciju fajlovima mogu se koristiti takozvani "džoker znaci" (Wildcards), kako bi se ubrzao rad sa više fajlova odjednom. Znak "?" zamjenjuje jedan znak u imenu ili ekstenziji, a znak "*" zamjenuje dva ili više znakova u imenu fajla ili ekstenziji. COPY *.DOC C:\JET kopira sve fajlove sa ekstenzijom DOC iz radnog direktorija u direktorij JET na tvrdom 16

PC NIJE BAUK 3 REN T*.DOC S*.TXT DEL TEXT.* COPY??XT.DOC \ disku mijenja ime svim fajlovima čije ime počinje slovom T, a imaju ekstenziju DOC tako da im prvo slovo bude S, a ekstenzija TXT briše sve fajlove sa imenom TEXT i bilo kojom ekstenzijom kopira sve fajlove kojima su treće i četvrto slovo u imenu XT, a prvo i drugo slovo bilo koje, sa ekstenzijom DOC, u osnovni direktorij radnog diska Fajlovi u sebi mogu sadržati podatke ili programe. Fajl koji sadrži program mora imati ekstenziju EXE, COM ili BAT, i naziva se izvršni fajl. Programi se pokreću tako što se otkuca ime fajla u kojem se taj program nalazi (sa ili bez ekstenzije), a zatim se pritisne tipka Enter, odnosno na isti način kako se unose i MS DOS naredbe. Osim MS DOS-a, postoje i drugi operativni sistemi sa komandnom linijom, kao što su UNIX, Linux, PC DOS, DR DOS, Novell DOS, koji imaju različite ili slične skupove naredbi, a svima im je zajednički sistem pohranjivanja podataka u fajlove i direktorije. Svaki od tih operativnih sistema ima nekoliko desetina ili stotina naredbi, koje je dosta teško zapamtiti ako se ne koriste svakodnevno. Zbog toga se ovi operativni sistemi sve manje koriste i potiskuju ih grafički operativni sistemi, kao što je MS Windows. Postoje različite verzije Windows operativnog sistema: MS Windows 3.1x, MS Windows 9x, MS Windows 2000, MS Windows NT Workstation i MS Windows NT Server. Prve dvije verzije su 16-bitne i često se nazivaju Windows 3.1x, a proizvode se na različitim jezicima, te u verzijama prilagođenim lokalnim specifičnostima. Naprimjer postoji Windows na arapskom jeziku (sa arapskim pismom i unošejem teksta zdesna ulijevo), ili na japanskom, dok je za nas najpovoljnija EE verzija (Eastern European), koja ima ugrađenu podršku za naša slova (Š Đ Č Ć Ž), ne samo u prikazivanju na ekranu i štampanju, nego i u sortiranju, što je veoma bitno kod baza podataka. MS Windows 3.1 u stvari i nije pravi operativni sistem, jer se za upravljanje hardverom i dalje koristi MS DOS, a Windows se pokreće kao i bilo koji drugi MS DOS program, pomoću fajla WIN.COM, odnosno tako što se otkuca WIN i pritisne tipka Enter. Ta verzija Windows-a je u stvari proširenje MS DOS-a, tj. grafičko okruženje. MS Windows for Workgroups 3.11 se od verzije 3.1 razlikuje po tome što ima ugrađenu i podršku za rad u mreži, tj. za povezivanje računara nije potreban poseban mrežni softver, nego je sav potreban softver već u sastavu operativnog sistema. Sve ostalo je uglavnom isto kao u verziji 3.1. MS Windows 9x predstavlja dva operativna sistema, Windows 95 i Windows 98. Osnovna prednost ovih operativnih sistema je što puno kvalitetnije iskorištavaju računar, jednostavnost korištenja i nakon Windows 3.1x predstavljaju prvi 17

MS-DOS kompletan grafički operativni sistem za PC računare. Za instalaciju jednog od ovih operativnih sistema nije potrebno da se instalira MS DOS, kao što je to slučaj sa Windows 3.1x, nego se na čist disk instalira ovaj operativni sistem. Aplikacije koje se mogu koristiti u okviru Windows 9x operativnih sistema su uglavnom kreirane za taj operativni sistem, ali sve stare aplikacije koje su napravljene za MS DOS ili Windows 3.1x moguće je koristiti i u okviru Windows 9x. Razlika između Windows 95 i Windows 98 postoji i ona se prvenstveno ogleda u kvalitetu upotrebe računara od strane operativnog sistema, jer Windows 95 ima nedostataka u radu sa određenim komponentama računara. Sa Windows 98 u Microsoftu su otišli korak dalje, pa su u ovaj operativni sistem ugrađeni svi drajveri za najčešće korištene uređaje na PC platformama. Ujedno, poboljšan je kvalitet i stabilnost rada računara te je smanjena vjerovatnoća padanja sistema bez ikakvog razloga, što se često dešavalo kod Windows 95. MS Windows 2000, predstavljaju samo hibrid između Windows 9x i Windows NT operativnog sistema. Suštinski Windows 2000 predstavljaju izuzetan napredak u korištenju računara, ali zbog svoje izuzetne hardverske zahtjevnosti nije ih preporučljivo koristiti na računarima slabijih hardverskih performansi. Za MS Windows 2000 se slobodno može reći da sadrže ono najbolje što se moglo ujediniti iz Windows 9x i Windows NT operativnih sistema i kao pokušaj Microsofta da ujedini ova dva operativna sistema u jedan. MS Windows NT Workstation i MS Windows NT Server su 32-bitni operativni sistemi namijenjeni za upotrebu na radnim stanicama i mrežnim serverima, odnosno nisu tako česti na PC računarima. Imaju isto grafičko sučelje, odnosno isti način pokretanja programa kao i Windows 95, pouzdaniji su, stabilniji, ali i zahtjevniji za hardverom - zahtijevaju jače mikroprocesore, više RAM memorije itd. 18

PC NIJE BAUK 3 MS WINDOWS 98 5 Kad se uključi PC na kojem je instaliran Windows 98 operativni sistem, nakon izvjesnog vremena se na ekranu može pojaviti dijalog kao na slici 22. Da bi se počeo koristiti operativni sistem, treba pritisnuti tipku Enter sa tastature ili kliknuti na tipku Close u donjem desnom uglu ovog dijaloga, čime se ovaj zatvara. Ako se prije zatvaranja klikne u bijeli kvadratić u donjem lijevom uglu (Show this screen each time...), taj kvadrat će se isprazniti, i ovaj dijalog se više neće pojavljivati prilikom svakog sljedećeg uključivanja računara. Radna površina na kojoj se nalaze svi ostali objekti se naziva DESKTOP. Desktop može biti i prekriven nekom slikom. Na desktopu su ikone sa nazivom My Computer, Network Neighborhood i Recycle Bin. Donji dio ekrana prekriva siva traka koja se naziva TASKBAR, a koja služi za pokretanje programa i za prelazak iz jednog programa u drugi. Na lijevom kraju taskbara je Slika 22. Dobrodošli u Windows 98! Slika 23. Desktop i Taskbar tipka Start koja služi za pokretanje programa. Kad se otvori novi prozor na ekranu, na taskbaru se pojavi tipka sa nazivom tog prozora. Pomoću te tipke se najbrže prelazi iz jednog prozora u drugi. 19

MS Windows 98 Izgled desktopa može se mijenjati, dodavanjem novih ikona ili brisanjem postojećih. Ikona sa nazivom "My Computer" se ne može obrisati, jer ona služi za pregledanje svega što se nalazi u računaru. Dvostrukim klikom na tu ikonu može se pregledati sadržaj diskova, pristupiti Control Panel-u, koristiti Dial-up Networking, definisati zahtjeve koji će se izvršavati u tačno određenom vremenu (Scheduled Tasks) ili podesiti postojeći instalirani štampač, odnosno instalirati novi. Dokumenti i programi se i u ovom operativnom sistemu na disk snimaju u obliku fajlova, koji su raspoređeni po mapama. Mapa (FOLDER) je grupa fajlova, koja se u MS DOS-u naziva direktorij. Dvostrukim klikom na ikonu "My Computer" na ekranu se pojavi Slika 24. Otvorena mapa "My Computer" mapa "My Computer, koja sadrži ikone koje predstavljaju komponente računara (tvrdi disk, disketa, štampači, i sl.). Na desktopu se nalazi i ikona "Recycle Bin", gdje su smješteni fajlovi koji su obrisani sa diska. Dvostrukim klikom na ikonu "Recycle Bin" može se vidjeti njen sadržaj, ili se mogu vratiti greškom izbrisani fajlovi. Vraćanje fajlova iz "Recycle Bin" slika 25. Menu za Recycle Bin radi se pomoću komande "Restore", čime se fajlovi vraćaju u mape iz kojih su obrisani. Brisanje fajlova iz "Recycle Bin" vrši se pomoću komande "Empty Recycle Bin" koja se dobije kada se desnim dugmetom miša klikne na ikonu "Recycle Bin", slika 25. Prostor koji se rezerviše za smještanje fajlova koji se obrišu sa tvrdog diska je dio prostora tvrdog diska koji operativni sistem odvaja za Recycle Bin. Inicijalna vrijednost koja se postavlja je 10% od svakog diska ili particije diska. Način funkcionisanja, veličina rezervisanog prostora za Recycle Bin, kao i da li će se fajlovi uopšte smještati u Recycle Bin zavisi od korisnika. Izmjena navedenih postavki vrši se pomoću komande "Properties" iz shortcut menija za Recycle Bin: 20

PC NIJE BAUK 3 Configures drives independently Use one setting for all drives Do not move files to the Recycle Bin. Remove files immediately when deleted Display delete confirmation dialog. Podešavanje parametara Recycle Bin za svaki tvrdi disk posebno. Isti parametri za sve diskove. Obrisani fajlovi se odmah brišu bez smještanja u Recycle Bin. Dijalog za komandu "Delete". Kako je nekad potrebno otvoriti dosta mapa da bi se pronašao neki fajl, uveden je pojam prečice. Prečica (SHORTCUT; čita se "šortkat") je ikona koja ne sadrži program ili fajl, nego samo pokazuje gdje se taj fajl odnosno program nalazi (na kojem disku, u kojoj mapi-direktoriju). Dvostrukim klikom na prečicu pokreće se program ili se otvara dokument na koji se prečica odnosi. Prečice se mogu kreirati na desktopu, ili u bilo kojoj mapi. Može se kreirati i više prečica do jednog fajla/programa, a brisanje prečice ne utiče na fajl/program na koji ona pokazuje. Windows 98 ne ograničava dužinu imena fajla na 8 znakova, nego omogućuje da fajlovi imaju deskriptivna imena, dužine do 250 znakova, uključujući i razmake među riječima. Fajlovi i dalje mogu imati ekstenziju, koja služi da se definiše vrsta podataka koji se u fajlu nalaze, odnosno program pomoću kojeg je fajl kreiran. Na slici 27 je prikazan postupak pronalaženja nekog dokumenta, koji se nalazi na Slika 26. Prečice za disk "C" i za program WinZip Slika 27. Pronalaženje dokumenata tvrdom disku (C:), u mapi (direktoriju) "Reports". Prvo se otvori mapa "My Computer" dvostrukim klikom, zatim se dva puta klikne na ikonu "Hard Disk (C:)" 21

MS Windows 98 da se prikaže sadržaj tvrdog diska, i na kraju se dva puta klikne na ikonu mape "Reports", da se vide fajlovi koji se u njoj nalaze. Tipka "Start" na lijevom kraju taskbara služi za pokretanje programa. Kad se pokaže na tipku "Start", iznad nje se pojavi mali okvir u kojem piše "Click here to begin", što znači "Klikni ovdje za početak". Kad se klikne na tipku "Start", iznad nje se pojavi lista naredbi koje se mogu zadati. Naredba "Help" se odmah izvršava, čim se klikne na nju, naredba "Run..." ima tri tačke, što znači da se pojavi dijalog za dodatne informacije kad se klikne na tu naredbu, dok naredbe "Programs", "Documents", "Settings"i "Find" imaju mali trokutić sa desne strane. Kad se pokaže mišem ili klikne na takvu naredbu, pojavi se novi spisak naredbi, programa ili mapa. Naprimjer, da bi se pokrenuo program "Microsoft PowerPoint", treba kliknuti na tipku "Start", a zatim kliknuti ili pokazati "Programs", Microsoft Office" i na kraju "Microsoft PowerPoint". Taskbar je smješten na donjem dijelu ekrana, a može se pomoću miša premjestiti na gornji, desni ili lijevi kraj desktopa. Taskbar se može i proširiti, tako što se pomoću miša pomjeri ivica taskbara. Svaki put kada se otvori novi prozor na ekranu (pokretanjem programa ili otvaranjem mapa), pored tipke "Start" na taskbaru se pojavi nova tipka koja predstavlja taj prozor. Pomoću tih tipki se može 22 Slika 28. Pokretanje programa tipkom Start Slika 29. Tipke na taskbaru

PC NIJE BAUK 3 prelaziti iz jednog prozora u drugi (slika 29). Tipka prozora koji je aktivan je nešto svjetlija od ostalih, odnosno izgleda kao da je uključena. Zatvaranjem prozora, nestaje i odgovarajuća tipka sa taskbara. U gornjem desnom uglu svakog prozora se nalazi tipka koja služi za zatvaranje prozora. Pored te tipke, u nekim prozorima nalaze se i tipka koja služi za minimiziranje prozora (prozor se ukloni sa ekrana, ali tipka za taj prozor ostaje u taskbaru i sadržaj prozora ostaje u memoriji), te tipka koja služi za maksimiziranje prozora (prozor prekrije maksimiziranje i zatvaranje prozora Slika 30. Tipke za minimiziranje, cijeli desktop, osim taskbara). Kad je prozor maksimiziran, umjesto tipke za maksimiziranje pojavi se tipka, koja služi za vraćanje prozora na prethodnu veličinu, slika 31. Veličina prozora se može mijenjati i proizvoljno, tako što se mišem pomjeri rub prozora. Kad se mišem pokaže na rub, pointer promijeni oblik. Naredbe se u većini Windows programa zadaju putem menija, koji se koriste na isti način kao u prethodnim verzijama Windows operativnog sistema. Treba kliknuti na naslov menija da bi se otvorio, odnosno da bi se prikazala lista naredbi tog menija. Meniji se mogu otvoriti i bez miša, tako što se zajedno sa tipkom Alt sa tastature pritisne slovo koje je u nazivu menija podvučeno (naprimjer tipke Alt i F za otvaranje menija "File"). Meniji se mogu zatvoriti i bez zadavanja neke naredbe iz menija (ako se naprimjer greškom otvori pogrešan meni), tako što se ponovo klikne na naslov menija. Slika 31. Tipka za vraćanje prozora na prethodnu veličinu (Restore) Slika 32. Korištenje menija 23

MS Windows 98 Osim lijeve tipke miša, koja se koristi za izbor objekata sa ekrana i korištenje tipki i naredbi, u Windows 98 se često koristi i desna tipka miša, za brži pristup nekim naredbama iz menija. Ako se na neki objekat (ikona "My Computer" na slici 33.) klikne desnom tipkom miša, na tom mjestu će se pojaviti meni sa naredbama koje se mogu izvršiti nad tim objektom. Meni koji se pojavljuje se naziva "Shortcut Slika 33. Korištenje desne tipke miša menu" (šortkut meni). Naredbe iz ovog menija se isto izvršavaju kao i iz ostalih menija. Slika 34. Tooltips (objašnjenje značenja tipki sa toolbara) Naredbe iz menija koje se najčešće koriste su sljedeće: File: Create Shortcut Delete Rename Properties Close Open Explore Find... Copy Disk... Format... Kreiranje prečice za brži pristup nekom fajlu Brisanje obilježenog objekta (ikone, prečice, mape, fajla), odnosno premještanje tog objekta u Recycle Bin Promjena imena objekta Promjena osobina objekta Zatvaranje mape ili fajla Otvaranje mape ili fajla Pregled mape pomoću programa Windows Explorer Pronalaženje fajla ili mape Kopiranje kompletnog sadržaja diskete na drugu disketu Formatiranje diska/diskete 24

PC NIJE BAUK 3 Edit: Undo Cut Copy Paste Paste Shortcut Select All Invert Selection Poništavanje posljednje zadate naredbe (Undo Delete, Undo Create,...) "Isijecanje" objekta; obriše objekat, a njegovu kopiju memoriše u Clipboard Kopiranje objekta u Clipboard Objekat koji je kopiran u Clipboard naredbom "Cut" ili "Copy" ubacuje u aktivnu mapu ili na desktop Kreira se prečica do objekta koji je kopiran u Clipboard naredbom "Copy" Obilježe se svi objekti iz aktivne mape; jedan objekat se obilježi tako što se klikne na njega; više susjednih objekata se obilježi tako što se klikne na prvi, pa sa pritisnutom tipkom Shift sa tastature klikne na posljednji objekat u nizu; više objekata koji nisu jedan do drugog se obilježavaju tako što se klikne na svaki objekat sa pritisnutom tipkom Ctrl sa tastature. Obilježe se svi objekti iz aktivne mape osim onih koji su bili obilježeni View: Toolbar Status Bar Large Icons Small Icons List Details Arrange Icons Ispod menija se pojavi traka sa tipkama koje služe za brži pristup nekim naredbama iz menija; kad se pointer zadrži na nekoj od tih tipki (bez pritiskanja tipke miša), pokaže se mali okvir sa nazivom te tipke (slika 44) Statusna linija na donjem kraju prozora u kojoj se pojavljuju informacije o obilježenom objektu; na slici 44 je obilježena ikona tvrdog diska, a u statusnoj liniji se ispisuje kapacitet diska (1,58 GB), te slobodan prostor na disku (Free Space: 143 MB) Mape i fajlovi se prikazuju u obliku ikona Mape i fajlovi se prikazuju u obliku horizontalno raspoređenih manjih ikona Mape i fajlovi se prikazuju u obliku vertikalno raspoređenih manjih ikona Mape i fajlovi se prikazuju sa detaljnijim podacima Način sortiranja mapa i fajlova: "by Name" (po imenu), "by Size" (po veličini), "by Type" (po ekstenziji/tipu fajla), "by Date" (po starosti), "by Drive Letter" (po oznakama diskova), "by Free Space" (po slobodnom prostoru na disku), "Auto Arrange" (ako je ova opcija uključena, prilikom svakog pomjeranja ikona, ikone se same pravilno raspore- 25

MS Windows 98 de, a ako nije, onda ostaju na mjestu gdje su premještene) Line up Icons Pravilno rasporedi ikone Refresh Ako se promijeni stanje na disku (naprimjer, kad se promijeni disketa), ponovo se pročita sadržaj diska Options... Kad se zada ova naredba, dobije se dijalog iz tri dijela: "Folder", "View" i "File Types". Iz jednog u drugi dio se prelazi tako što se mišem klikne na naziv dijela (u gornjem lijevom uglu dijaloga). Ovim dijalogom se može definisati način prelaska iz mape u mapu (Browsing), koji može biti takav da se otvara novi prozor svaki put kad se otvori neka mapa (Browse folders using a separate windows for each folder) ili takav da se sve mape prikazuju unutar jednog prozora (Browse folders by using a single windows that changes as you open each folder). Takođe se mogu prikazati svi fajlovi, bez obzira na tipove i atribute (Show all files), ili se mogu sakriti određene vrste fajlova (Hide files of these types:), tj. fajlova sa određenim ekstenzijama ili atributima. Windows 95 ne prikazuju ekstenzije fajlova, a ako se opcija "Hide MS-DOS file extensions for file types that are registered" isključi, pored svakog imena fajla ispisivaće se i njegova ekstenzija. Na kraju treba kliknuti na tipku OK u dijalogu da bi se naredba izvršila. Naredbe iz menija Help su uputstva za korištenje programa na Engleskom jeziku. 26

PC NIJE BAUK 3 WINDOWS EXPLORER 6 Windows Explorer je program koji služi za pregled sadržaja diskova, te manipulaciju fajlovima i mapama: kopiranje, premještanje, brisanje, pomjenu imena i sl. Windows Explorer se nalazi u grupi naredbi "Programs", koja se pokaže u spisku naredbi kad se klikne na tipku "Start" iz taskbara. Slika 35. Windows Explorer Prozor Windows Explorera je podijeljen na dva dijela: lijevi dio prikazuje hijerarhiju diskova i mapa (direktorija) na računaru, a desni dio prikazuje sadržaj jedne mape, odnosno fajlove i mape koje se u njoj nalaze. Lijevi dio prozora služi za izbor mape koja se prikazuje na desnoj strani. Kad se klikne na znak plus (+) ispred nekog diska ili mape, ili kad se dva Slika 36. Zatvorena i otvorena mapa "My Computer" 27

Windows Explorer puta klikne na ikonicu te mape, pojave se mape koje taj disk ili mapa sadrže (slika 36). Znak plus (+) postaje tada znak minus (-), koji služi za zatvaranje te mape. Pomoću menija "View" može se mijenjati način na koji se prikazuju mape i fajlovi u desnom dijelu prozora, a vertikalna linija koja razdvaja dva dijela prozora se može pomoću miša pomjerati lijevo-desno i tako se može mijenjati veličina dva dijela prozora. Nova mapa se može kreirati na više načina, a prije kreiranja nove mape mora se odrediti mjesto na kojem će se ta mapa nalaziti. Nova mapa može biti na desktopu, na disketi, na tvrdom disku, i to u osnovnom direktoriju ili u nekoj od postojećih mapa. Mjesto nove mape se izabere tako što se klikne na to mjesto lijevom tipkom miša. Naprimjer, da bi mapa bila na desktopu, treba kliknuti na ikonicu desktopa na lijevom dijelu prozora Windows Explorera. Mapa na desktopu se može kreirati i bez Windows Explorera, tako što se bilo gdje na desktopu klikne desnom tipkom miša, izabere (klikne ili pokaže mišem) grupa naredbi "New", a zatim se klikne na naredbu "Folder". Na desktopu će se pojaviti ikona mape ispod koje piše "New Folder". Tada se može upisati naziv nove mape. Na potpuno isti način se može kreirati mapa i u Windows Exploreru, samo što se na lijevom dijelu prozora izabere mjesto na kojem će se pojaviti mapa, a zatim se desnom tipkom miša klikne u desni dio prozora. Grupa naredbi "New" se nalazi i u meniju "File", i to je drugi način kreiranja nove mape. Ime mape ili fajla se može promijeniti naredbom "Rename" iz menija "File" ili menija koji se dobije kad se desnom tipkom miša klikne na ikonu ili ime fajla odnosno mape. Nakon toga se samo upiše novo ime i pritisne ili tipka Enter sa tastature ili se klikne bilo gdje izvan imena. Drugi način promjene imena je da se dva puta klikne na ime, ali ne kao dvostruki klik, nego sa pauzom od bar jedne sekunde između dva klika mišem. Naredbom "New" se osim mape (Folder) može kreirati i nova prečica (Shortcut). Za kreiranje prečice koristi se automatizirana procedura koja se naziva Wizard. Wizardi se koriste često za izvršavanje komplikovanijih zadataka, tako što se korak po korak, odgovarajući na pitanja, dođe do konačnog rješenja. Kad se završi jedan korak, na 28 Slika 37. Nova mapa na desktopu Slika 38. Promjena imena mape desnom tipkom miša

PC NIJE BAUK 3 sledeći se prelazi tako što se klikne na tipku "Next", a zadatak se završava tipkom "Finish". Tipkom "Back" se može vratiti korak unazad, da bi se eventualno promijenili podaci uneseni u prethodnim koracima. Način kreiranja prečice za određeni program prikazan je na slici 39. Nakon odabira komande na ekranu se prikazuje Wizard za kreiranje prečice prikazan na slici 40. U polje "Command line:" se unese puni naziv fajla na koji se prečica odnosi. Puni naziv obuhvata oznaku Slika 39. Kreiranje prečice diska, te ime mape/direktorija u kojem se fajl nalazi (na slici 40. oznaka diska je "C:", a direktorij je "\Windows\", odnosno fajl "Winpopup.exe". Slika 40. Određivanje putanje do programa i zadavanje imena prečice U drugom koraku treba još odrediti ime za prečicu i kliknuti na tipku "Finish". Za lakše pronalaženje punog imena nekog fajla često se koristi tipka ili naredba "Browse...". Tom naredbom se otvara dijalog kojim se može pronaći u kojoj se mapi nalazi neki fajl i kako glasi tačno ime tog fajla. Dvostrukim klikom na ime mape se otvara ta mapa i u dijalogu se prikažu svi fajlovi i mape koje ta mapa sadrži. Nakon preduzetih radnji na desktopu se kreira ikona prečice, slika 41. Slika 41. Kreirana prečica na desktopu 29

Windows Explorer Fajlovi i mape se mogu premještati iz jedne mape u drugu, ili sa jednog diska na drugi. Pomoću Windows Explorera se objekti (fajlovi, prečice i mape) premještaju tako što se u lijevoj polovini prozora pronađe odredište (mapa u koju se objekat želi premjestiti), a u desnoj polovini se pronađe objekat koji se želi premjestiti. Zatim se objekat mišem prenese na odredište. Ako se objekat prenosi u mapu na nekom drugom disku (naprimjer sa tvrdog diska na disketu), objekat se neće premjestiti nego kopirati, odnosno ostaće na istom mjestu gdje je bio prije premještanja, a na odredištu će se pojaviti kopija tog objekta. Postupak kopiranja se razlikuje kod kopiranja na istom disku i sa jednog diska na drugi. Ako se objekat kopira u drugu mapu na istom disku, potrebno je držati pritisnutu tipku Ctrl na tastaturi, a zatim premjestiti objekat mišem. Važno je prvo pustiti tipku miša, a tek onda tipku Ctrl. Pointer kod kopiranja ima mali znak plus (+), kao na slici 43.a). Bez tipke Ctrl objekat se neće kopirati, nego premjestiti. Ako se objekat kopira na drugi disk, nije potrebno držati tipku Ctrl, a za premještanje na drugi disk, pritisne se tipka Shift, i znak plus (+) pored pointera će nestati. Opet je važno prvo pustiti tipku miša, a tek onda tipku Shift. Objekat se može prenijeti i desnom tipkom miša, i tad se pojavi meni iz kojeg se izabere željena radnja: "Move Here" za premještanje, "Copy Here" za kopiranje i "Create Shortcut Here" za kreiranje prečice do tog objekta. Fajlovi, mape i prečice se mogu i obrisati sa diska, Naredbom "Delete" iz menija "File" ili iz menija koji se dobije desnom tipkom miša. Ista naredba se može zadati i pritiskom na tipku Del sa tastature. Naredbu je potrebno potvrditi tipkom "Yes" iz dijaloga koji se tada pojavi (slika 44). 30 Slika 42. Kopiranje fajla "Bootlog.txt" sa tvrdog diska (C:) na disketu (A:) Slika 43. Izgled pointera kod kopiranja i kod premještanja

PC NIJE BAUK 3 Kad se fajl obriše, on se ne uklanja sa diska u potpunosti, nego se samo premješta u Recycle Bin (korpa za otpatke). U Recycle Bin se fajl čuva sve dok se korpa za Slika 44. Želite li prenijeti "Bootlog.txt" u Recycle Bin? otpatke ne isprazni. Pomoću Windows Explorera se diskete mogu formatirati. Formatiranje je postupak kojim se briše sve što je na toj disketi bilo snimljeno, provjerava se da li se na cijelu disketu mogu snimati novi podaci ili postoje mjesta koja se više ne mogu koristiti (Bad Sectors), i kreira se osnovni direktorij na disketi (A:\). Naredba "Format..." se dobije kad se desnom tipkom miša klikne na oznaku diskete. Na slici 45 je prikazan dijalog koji se dobije kad se zada naredba "Format...". U dijalogu se može birati kapacitet diskete (nekad su se Slika 45. Formatiranje diskete proizvodile diskete kapaciteta 720 kb), te način formatiranja. "Quick (Erase)" je najbrži način formatiranja, u kojem se preskače postupak provjeravanja diskete. Taj način se koristi kad treba brzo obrisati disketu sa puno mapa i fajlova. "Full" traje nešto duže, jer se svaki sektor na disketi provjerava da li se na njega mogu snimati podaci. Ovaj način se koristi ako na disketi postoje oštećeni ili zaprljani dijelovi, pa se zbog toga ne može pristupiti nekim podacima sa diskete. Formatiranjem se ti dijelovi obilježe kao neupotrebljivi, tako da se disketa i dalje može koristiti, ali ima za onoliko manji kapacitet koliko je sektora oštećeno. Formatiranje se iz dijaloga počinje tako što se klikne na tipku "Start" (u dijalogu, ne u taskbaru), a na kraju treba kliknuti na tipku "Close". 31

Windows Explorer Naredbe koje se dobiju kad se klikne desnom tipkom miša razlikuju se u velikoj mjeri, zavisno od toga na šta se kliknulo, ali naredba "Properties" se pojavi uvijek kad se klikne na disk, prečicu, fajl, mapu, Slika 46. Atributi fajla ili mape štampač, modem, desktop, itd. Ta naredba se koristi da se pregledaju ili promijene osobine objekta na koji se ta naredba odnosi. Osobine fajlova i mapa se mijenjaju putem atributa. Svaki fajl i mapa ima četiri atributa, koji služe da im daju neka posebna svojstva (slika 46), a svaki atribut može biti uključen ili isključen. Sadržaj fajla sa uljučenim atributom "Read-only" (samo za čitanje) se ne može mijenjati, i takav fajl se ne može obrisati MS DOS naredbom DEL. Fajl sa uključenim atributom "Hidden" (skriven) se ne prikazuje u listi fajlova, ali se može vidjeti ako se uključi opcija "Show all files" u dijalogu naredbe "Options" iz menija "View". Atribut "Archive" se koristi samo da označi fajlove koji nisu arhivirani programom "Microsoft Backup", a ako se taj program ne koristi, taj atribut je uključen svim fajlovima i mapama. Atribut "System" imaju samo neki fajlovi u osnovnom direktoriju diska C:\, i taj atribut se ne može isključiti pomoću Windows Explorera. Naredba "Properties" se može koristiti da se izmijeni prečica. Razlikuje se dijalog koji se dobije za prečicu koja pokazuje na MS Windows program i prečica za MS DOS program. Prečica za MS DOS program ima više opcija koje se mogu mijenjati, jer se razlikuje način na koji MS DOS programi koriste memoriju i druge resurse, od načina na koji ih koriste MS Windows programi. Naprijer, kad se pokrene neki MS DOS program iz Windows 95, i završi se rad sa tim programom, na ekranu će ostati prozor u kojem piše naziv programa sa dodatkom "- Finished" (završen). Takav 32 Slika 47. Osobine prečice za MS Windows i MS DOS program

PC NIJE BAUK 3 prozor se mora zatvoriti, osim ako nije uključena opcija "Close on exit" u dijelu dijaloga "Program" naredbe "Properties" (slika 47), jer se u tom slučaju prozor sam zatvara po završetku MS DOS programa. Tipkom "Change Icon" se može promijeniti ikona koja se koristi za prečicu. Tipkom "Apply" se mijenjaju osobine bez zatvaraja dijaloga, a tipkom "OK" se osobine promijene i dijalog se zatvori. Naredbe i grupe naredbi iz menija koji se dobije tipkom "Start" iz taskbara, se mogu promijeniti na nekoliko načina. Te naredbe su u stvari prečice koje su smještene u mapi "Start Menu", koja se nalazi u mapi "Windows". Pomoću Windows Explorera mogu se prečice i mape sa prečicama (grupe naredbi) brisati ili premještati iz jedne mape u drugu. Pomoću naredbe "Properties" mogu se mijenjati osobine prečica, odnosno programi koji će se pokrenuti kad se prečica, odnosno naredba iz menija "Start" pokrene. Naredba "Properties" se može zadati i na taskbaru, i dobije se isti dijalog kao i kad se zada naredba "Taskbar..." iz grupe naredbi "Settings" iz "Start" menija (slika 48). Tipkom "Add" se dodaju novi programi u "Start" meni, tipkom "Remove" se uklanjaju postojeći, a tipkom "Advanced" se pokreće Explorer u mapi "Start Menu". U grupi naredbi "Documents" se nalaze imena nekoliko fajlova koji su posljednji otvoreni, da bi se moglo brže doći do njih. Tipkom "Clear" se sadržaj te grupe briše. Uklanjanje programa, odnosno prečica za programe iz grupe Programs izvršava se pomoću komandnog dugmeta Remove iz dijaloga sa slike 48. Odabirmo ove Slika 48. Izmjena "Start" menija komande prikazuje se novi dijalog gdje je potrebno odabrati koja prečica iz Start menija se želi obrisati i klikom na dugme Remove ista se briše. 33